Era globalne nestabilnosti

Bilo bi nekorektno tvrditi da autori ovogodišnjeg Izvještaja o sigurnosti uoči Sigurnosne konferencije u Münchenu nisu predstavili i nekoliko pozitivnih stvari. Ali, bila je to godina prožeta brojnim krizama koje su, umjesto da se riješe, stalno eskalirale. Malo pozitivnih događaja moglo bi se ovako skicirati: nešto manje od 10 posto stanovništva na svijetu danas živi u ekstremnom siromaštvu. To je osjetno smanjenje u odnosu na brojke prije 25 godina. Tada je 40 posto ljudi na planetu Zemlji živjelo u ekstremnom siromaštvu.

U Parizu je potpisan sporazum za suzbijanje klimatskih promjena. I s Bliskog istoka stižu pozitivne vijesti. S Iranom je, nakon godina teškog pregovaranja, postignut sporazum o atomskom programu.

Konflikti bez granica

Ali, ako izuzmemo ova tri pozitivna razvoja situacije, u svijetu su konflikti porasli. Što ih čini tako opasnim je činjenica da se stalno prebacuju u druge zemlje. Najbolji primjer za to je Bliski istok. Rat u Siriji razvio se u krizu koja se proširila na druge zemlje. Srednjoročno gledajući moglo bi se dogoditi da sve postojeće granice država na Bliskom istoku dođu pod upitnik. A to znači da se rat stalno širi. Rat u Siriji je osim toga postao glavni pokretač svjetske izbjegličke krize. Tako je 2015. godina donijela najveći broj izbjeglica, koji je zabilježen od kraja Drugog svjetskog rata. Primjer za to je rat s tzv. Islamskom državom, koji prelazi granice više zemalja. U nestabilnim državama, gdje postoje zone u kojima vlada vakuum vlasti, Islamska država je proširila utjecaj i to daleko izvan teritorija Iraka i Sirije, na kojima je nikla. IS koristi najnovije metode i načine komunikacije, a napadima u Parizu je pokazao da je spreman za svoje ciljeve iskoristiti i otvorene granice Europske unije.

Europa nije ugrožena samo islamističkim terorizmom. A sigurnost kontinenta je još uvijek neizvjesna. Konflikt u Ukrajini još uvijek nije riješen, a političko jedinstvo Europe postaje veliki izazov s obzirom na dramatičan priljev izbjeglica i ekstremne razlike u mišljenju o tome kako s time ophoditi, kaže se u izvještaju. Uza sve zlo, bilježi se i oživljavanje nacionalizma čija je posljedica opasnost za slobodnu zonu Schengena. U izvještaju se kaže da je do rješenja za sve te krize teško doći. Razlog tome je s jedne strane pasivnost unutar europskih vlada, a s druge bezobzirno ponašanje nekih pojedinačnih zemalja.

Europi nedostaje zajednička sigurnosna i vanjska politika

Jedan od glavnih razloga za najnoviju eskalaciju je što su se Sjedinjene Američke Države, kao glavni krizni menadžer, povukle. U najmanju ruku kada su u pitanju dva konflikta u Ukrajini i Siriji, Washington ima manje važnu ulogu nego u ranijim konfliktima. Europa, koja se do sada uvijek predstavljala kao solidaran igrač na međunarodnoj sceni, pokazuje da je propustila etablirati vjerodostojnu vanjsku i sigurnosnu politiku, predviđenu Lisabonskim sporazumom. Sada će vanjsku politiku pregaziti spor oko izbjegličke krize i drugi problemi.

Ova nespremnost ili nesposobnost najvažnijih zapadnih sila da imaju jaču ili vodeću ulogu na međunarodnom planu dovela je do nastajanja vakuuma u različitim međunarodnim konfliktima. To otvara potencijal za veće krize. Moglo bi se reći da od okončanja Hladnog rata nikada nije bio veći rizik nehotične eskalacije, kaže Tobias Bunde, jedan od autora izvještaja o stanju sigurnosti u svijetu.

Prijeti li još jedan konflikt?

I odnosi između Rusije i europskih zemalja i dalje su opterećeni. Na Bliskom istoku odnosi između Irana i Saudijske Arabije ne mogu biti gori. Nedostaje samo još direktna vojna konfrontacija, kaže se dalje u izvještaju. Naglo su porasle i napetosti između Rusije i Turske. U Aziji je ekspanzionistička vanjska politika Kine izazvala nemir. Tamošnje zemlje priželjkuju veći angažman SAD-a.

Izvještaj o sigurnosti konstatira i da perspektive ostaju mračne. 2016. godina bit će najvjerojatnije godina ne samo rasta rizika već i vojnih konfrontacija. Vlada nesigurnost i u pogledu promjena u društvu. To je početak jedne nestabilne ere na međunarodnom planu. Teško je dati odgovor na pitanje kako se treba ponašati međunarodna zajednica. Uzajamno uvažavanje i zajednička akcija bile bi dobar početak, zaključuje Bunde u izvještaju o sigurnosti za 2016. godinu.