Erdogan i Kurdi - između približavanja i eskalacije

Bilo je veliko iznenađenje kada je u listopadu Devlet Bahceli, šef ultranacionalističke stranke MHP, iznenada prišao kurdskim političarima iz stranke DEM i rukovao se s njima. A godinama je tvrdio da je ljevičarski prokurdski DEM, kao i njegov prethodnik HDP, produžena ruka terorističke organizacije PKK (Kurdistanska radnička stranka) i da bi zato trebao biti zabranjen.

Još više je iznenadio njegov prijedlog nekoliko tjedana kasnije da se vođu PKK Abdullaha Öcalana uvjetno pusti na slobodu ako objavi raspuštanje PKK. Bio je to neočekivani potez šefa MHP-a, stranke koja se smatra pretečom desno ekstremnih Sivih vukova i koja je poznata po mržnji prema manjinama.

U danima koji su uslijedili Öcalana je po prvi put nakon 43 mjeseca smjela posjetiti njegova obitelj. Ovaj 76-godišnjak se nalazi u samici u zatvoru visoke sigurnosti od 1999. godine.

Prije deset godina pokrenut je mirovni proces s PKK-om, ali ga je Erdogan otkazao 2015. godine. Poslije nekoliko godina bez nasilja, krvavi sukob se ponovo razbuktao. Turska vlada se počela obračunavati s kurdskim političarima u zemlji i pokrenula je vojne operacije na kurdskim područjima u sjevernom Iraku i sjeveroistočnoj Siriji. Sjedište PKK nalazi se u planinama Kandil u Iraku.

Mrkva i batina?

Otkako je Bahceli odlučio eventualno ranije osloboditi Öcalana, u Turskoj se nagađa što vlada u Ankari planira. Zašto predstavnici vlade s jedne strane traže kontakt s Öcalanom, dok se u isto vrijeme smjenjuju legalno izabrani lokalni kurdski političari? Je li vlada vodila tajne pregovore sa šefom PKK, ali ipak nije postigla ono što je željela?

Prije samo dva tjedna gradonačelnik istambulskog okruga Esenyurt uhićen je zbog navodnih veza s PKK-om. Nekoliko dana kasnije su tri kurdska gradonačelnika na jugoistoku zemlje smijenjena i ondje je uspostavljena prinudna uprava. To se dogodilo i Ahmetu Türku, veteranu kurdske politike. Ovaj 82-godišnjak je u prošlosti tri puta biran za gradonačelnika Mardina i tri puta je smjenjivan.

Analitičari se slažu: Erdogan želi ponovo postati predsjednik Turske. Za četvrti mandat bi bila potrebna promjena Ustava, ali mu za to nedostaje neophodna većina u parlamentu. Da bi to postigao, koristi metodu batine i mrkve kako bi pridobio Kurde i prokurdski DEM, ocjenjuju analitičari. I predviđaju da im zato zauzvrat nudi ustupke - kao što je ublaženi kućni pritvor za Öcalana ili ukidanje prinudne uprave na kurdskim područjima.

Promjena odnosa snaga na Bliskom istoku?

Za politologinju Arzu Yilmaz sa Sveučilišta Kurdistan Hewler u sjevernoiračkom Erbilu drugi razlozi igraju odlučujuću ulogu u najnovijem razvoju događaja. Ona navodi: „Prvo i najvažnije je nestabilna situacija na Bliskom istoku i odluka američke administracije da povuče američke vojnike iz Iraka i Sirije do 2026."

Nakon ponovnog izbora Donalda Trumpa to bi se možda moglo dogoditi još brže, kaže Yilmaz. Još uvijek je 2.500 američkih vojnika stacionirano u Iraku i 900 u Siriji. U Siriji oni blisko surađuju s tamošnjim kurdskim paravojnim milicijama. „Na Bliskom istoku se mijenja odnos snaga ali Turska, unatoč svojim ambicijama, tamo nije važan igrač“, pojašnjava Yilmaz. I dodaje da bi Ankara to možda željela promijeniti.

To mišljenje dijeli i Bese Hozat, dopredsjednica KCK-a, krovne organizacije PKK-a. Ona je u jednom intervjuu izjavila da geopolitički i geostrateški položaj i utjecaj Turske u regiji postepeno slabi. To je izazvalo paniku turske vlade, smatra Hozat. I kaže da Ankara sada traži izlaz i pokušava koristiti kurdskog vođu Öcalana u svoje svrhe.

Očekuju se nove vojne operacije

Erdogan je u nedjelju najavio da će uskoro zatvoriti „sigurnosne rupe u južnim granicama”. Time zapravo prijeti novim turskim vojnim operacijama u Siriji i Iraku.

No prema mišljenju Arzu Yilmaz irački Kurdi ne moraju biti zabrinuti za svoju budućnost. Ona ističe da je njihov status quo čvrsto zacrtan u Ustavu. Međutim, napominje ova politologinja, neizvjesna je budućnost samoproglašenog autonomnog područja Zapadni Kurdistan na sjeveroistoku Sirije. Do sada ga je podržavao SAD. No, kaže Yilmaz, nejasno je što će se dogoditi nakon povlačenja američkih trupa i tko će popuniti nastali vakuum. Ono što je ključno je kako Kurdi iz raznih regija surađuju jedni s drugima, smatra Yilmaz i naglašava: „To će biti presudno za to hoće li Kurdi na kraju izaći iz ove krize ojačani ili oslabljeni."

Prema izvorima bliskim PKK-u, u Bruxellesu je prošli tjedan održan prvi sastanak kurdskih stranka iz Iraka, Irana, Sirije i Turske kako bi se razgovaralo o situaciji na Bliskom istoku i potezu Ankare. O rezultatima se zasad ništa ne zna.

Kurdi su najveći narod na svijetu bez vlastite države. Prema procjenama, u Turskoj ih živi više od dvanaest milijuna, u Iraku i Iranu oko šest milijuna, a u Siriji skoro tri milijuna.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku