Erdogan je pripremio teren za terorizam

Bilanca brutalnog terorističkog napada u međunarodnoj zračnoj luci Ataturk u Istanbulu je zastrašujuća – i to ne samo zbog velikog broja žrtava. Zagonetno je kako su teroristi, opasani eksplozivom i naoružani, uopće uspjeli doći do terminala za međunarodne letove u najvećoj turskoj zračnoj luci. Nije više pitanje hoće li, nego još samo kada će terorizam ponovo iskesiti svoje krvave zube negdje u Turskoj.

Najnoviji pokušaji predsjednika Erdogana da spasi situaciju dolaze prekasno. Njegova promjena smjera u vanjskopolitičkim manevrima u odnosima s Izraelom i Rusijom je važna i zato što te dvije zemlje raspolažu znatnim obavještajnim saznanjima o kretanjima međunarodnog terorizma i njegovim sljedećim metama. Drugo je pitanje što one čine protiv toga i jesu li učinkovite mjere uopće moguće.

Uz Rusiju i Izrael, i SAD i europski saveznici su već duže vrijeme svjedoci tomu da Turska postaje teren na kojem djeluju navodno vjerski motivirani pomagači organizatora terorizma. Cijenu Erdoganove pogrešne političke računice građani plaćaju životima, a cijela Turska ekonomskim sunovratom koji poništava desetljeća razvoja. Pri tome neprijatelji demokracije dobivaju vjetar u leđa Erdoganovim nepriznavanjem rezultata izbora, odbijanjem presuda Ustavnog suda, prekidanjem politike pomirenja s Kurdima.

Govori u kojima Erdogan neumorno obećava bolja i mirnija vremena, govori kojima se poslušnički plješće, u najboljem slučaju mogu zamazati oči samo još vjernim pristašama i onima koji profitiraju od trenutne vlasti. Kritički orijentirani promatrači, novinari i znanstvenici koji ne misle poput Erdogana moraju računati sa sudskim postupcima i utamničenjem – nema nade da će njihove kritičke glasove predsjednik ozbiljno saslušati. A zapravo je sve jednostavno: onaj tko slabi demokratsku pravnu državu, tko ograničava slobodu medija i mišljenja, tko ograničava bitne dijelove državnog aparata poput policije i pravosuđa – taj priprema teren za terorizam.

Turska Republika – koja će 2023. proslaviti stogodišnjicu postojanja – išla je prvotno u pravcu suvremene, zapadne civilizacije. Poslije 14 godina Erdoganove vladavine prijeti močvara rata i terorizma, baš kao u cijelom bliskoistočnom buretu baruta. Erdogan bi postupio pametno kada bi odmah prestao s kočopernim razračunavanjem s kritičarima i umjesto toga djelovao u skladu s europskim vrijednostima. Time, kao uostalom i svuda u svijetu, neće potpuno nestati opasnost od terorističkih udara. Ali bliža suradnja s Europom možda bi barem ponudila nadu da će raspoloženje u Turskoj postati bolje i da će prestati podjele u narodu koje nikome ne donose dobro.