Essen se nada "Bilbao efektu"

Naravno da se u prvom redu radi o svim tim Cezannima, Gaugainima i Van Goghovima isto kao i o Warholima, Richterima i Polockima. Ta imena su, uz druge velike simbole razdoblja klasične moderne ali i suvremene umjetnosti i zaštitni znak ovog muzeja u Essenu. No apsolutna zvijezda otvorenja novog zdanja Folkwang muzeja u svakom je slučaju engleski arhitekt David Chipperfield ili točnije rečeno njegova nova zgrada muzeja koju već sad kritičari jednoglasno proglašavaju jednim od remek djela muzejske ali i suvremene arhitekture uopće.

Remek djelo za remek djela

Novo zdanje Folkwang muzeja odiše jasnim linijama i preciznom funkcionalnošću kako se dolikuje svim velikim arhitektnoskim djelima. U kombinaciji fasada od zelenog recikliranog stakla i betona, individualnih kubusa i izmjene vanjskog i unutarnjeg prostora, Chipperfield je na genijalan način riješio nekoliko zahtjevnih zadaća koje je sa sobom donijelo proširenje dosadašnjeg, za rastuću Folkwang zbirku, premalog zdanja iz šesdesetih. Prvo je u cjelokupni koncept trebalo uklopiti staru zgradu, zatim cjelokupni kompleks uklopiti u ambivalentni prostor essenskog gradskog središta te naposlijetku udovoljiti najtežem zadatku koji stoji pred jednim arhitektom muzejskog zdanja, riješiti problem prezentacije i prije svega rasvjete umjetničkih djela. Chipperfield, koji u Njemačkoj najkasnije od nadogradnje zgrade Novog muzeja na berlinskom Muzejskom otoku, uživa status zvijezde, odlučio se za svodove od mliječnog stakla koji omogućavaju najbolju moguću rasvjetu za umjetnine a to je indirektno dnevno svjetlo.

Na tragu majstora Mies van der Rohea

Muzejski kompleks na živahnoj Bismarck aleji u središtu Essena s tri mliječno zelena kubusa Davida Chipperfielda se kao rijetko koje suvremeno muzejsko zdanje priklonio svojoj funkciji udomljavanja djela likovne umjetnosti bez da je sam davao ustupke svojoj estetici. To je u povijesti muzejske arhitekture uspjelo samo malobrojnim arhitektima. Stoga ni ne čudi da se na konferenciji za tisak povodom otvaranja nekoliko puta moglo čuti ime majstora moderne arhitekture Ludwiga Miesa van der Rohea i njegove Nove nacionalne galerije u Berlinu koja do dan danas slovi kao jedno od najboljih zdanja muzejske arhitekture.

Nada u „Bilbao efekt“

Tako će Essen i cjela regija u godini u kojoj je Ruhrska oblast s Essenom na čelu proglašena kulturnom prijestolnicom Europe dobiti zdanje koje ovaj rudarski i industrijski grad učvršćuje na svjetskoj karti hodočašća ljubitelja moderne i suvremene umjetnosti. Iako je Folkwang muzej svojom impresivnom zbirkom remek djela umjetnosti od druge polovice 19. stoljeća pa do danas i dosad predstavljao jednu od najznačajnijih svjetskih zbirki, essenski gradski oci se nadaju da će smještanjem zbirke u jedno arhitektnosko remek djelo poput Chipperfieldovog postići tzv. Bilbao efekt koji je ovaj usnuli sjevernošpanjolski gradić doživio nakon otvaranja sada već svjetski poznatog Guggenheima američkog arhitekta Franka Gehryja.

55 milijuna za prestižni projekt

No remek djela imaju svoju cijenu tako da je proširenje Folkwanga stajalo vrtoglavih 55 milijuna eura. Iako je to relativno mali iznos ako se uzme u obzir što je Essen ovim zdanjem dobio, ipak se nametnulo pitanje na koji način će to ova kronično siromašna regija, koja je jedva skupila sredstva za manifestacije u sklopu projekta kulturne prijestolnice 2010., financirati ovako smioni poduhvat. Odgovor je došao iz uprave zaklade industrijske obitelji Krupp koja je velikodušno preuzela na sebe financiranje kompletnog projekta što je u njemačkoj kulturnoj povijesti događaj bez premca. Prema mišljenju predsjednika zaklade Bertholda Beitza, Folkwang je predragocjen da bi ga se prepustilo samom sebi. I iza samog rođenja ovog muzeja stoji privatna inicijativa. Folkwang je 1902. osnovao Karl Ernst Osthaus, potomak jedne ruhrske industrijske dinastije i vizionar koji je prvi javno izlagao djela svijetu još tada gotovo nepoznatih autora poput Cezanna, Gauguina ili Van Gogha. Tako Folkwang danas slovi kao prvi muzej suvremene umjetnosti na svijetu i jedan od primjera kako privatna inicijativa, čak i u jednoj Njemačkoj gdje muzejski sektor uglavnom leži na državnim jaslama, može oživiti kulturni sektor.

Autor: Nenad Kreizer, Essen

Odg. ur.: Snježana Kobešćak