Tsakalotos i Marx

Tsakalotos je bio zamjenik ministra vanjskih poslova i na osobit zahtjev Tsiprasa, već je duže koordinator pregovaračkog tima Grčke s međunarodnim zajmodavcima. Stekao je glas pristupačnog, skromnog stručnjaka i čini se popustljivijim od svog prethodnika. Neki u njegovom imenovanju vide i ustupak Grčke međunarodnoj zajednici jer se već po svom podrijetlu i obrazovanju u najboljim britanskim školama lako snalazi u društvu čelnika i direktora.

Tsakalotos je potomak utjecajne grčke obitelji koja je tradicionalno bila prije naklonjena desnoj političkoj opciji. Njegov otac Stefanos Tsakalotos je bio imućan inženjer i obitelj se preselila u Veliku Britaniju kad je Euklidu bilo pet godina.

On je i osobno još uvijek imućan čovjek: zahvaljujući nasljeđu od oca on ima dvije kuće u Kifisiji, ured u Ateni i ljetnikovac u Prevezi. Govorka se kako ima portfolio vrijednosnica "težak" barem milijun eura. Time u Grčkoj nije stekao samo prijatelje jer ga neki Grci zovu aristeros aristokratis - aristokrat ljevice ili kao što bismo mi rekli, "salonski komunist".

Iz najboljih britanskih krugova

Pohađao je elitnu privatnu školu St. Paul's u Londonu nakon koje je otišao na sveučilište u Oxfordu na studij filozofije i ekonomije - studij koji u Velikoj Britaniji pohađaju mnogi politički ambiciozni potomci imućnih obitelji i čiju diplomu ima i britanski premijer David Cameron i njegov ministar financija George Osborne. Štoviše, Osborne je također prije toga išao i u St. Paul's.

Ipak, Tsakalotos je isprva slijedio akademsku karijeru: master je stekao na sveučilištu Sussex i onda je opet u Oxfordu pohađao postdiplomski iz ekonomije. Nakon toga je predavao ekonomiju na sveučilištu u Kentu, a 1994. se vraća u domovinu i predaje na atenskom Univesity of Economics and Business. Od 2010. je profesor ekonomije na nacionalnom sveučilištu u Ateni.

Tsakalotos je autor šest knjiga i mnogih znanstvenih radova o ekonomskoj politici - svi redom pisani su na engleskom jeziku. Naravno da novi grčki ministar govori perfektan engleski, točnije engleski s čujnim naglaskom visokih društvenih krugova te zemlje. Čak i u njegovom grčkom jeziku se čuje engleski naglasak, tim više što je i oženio Britanku - točnije Škotkinju, Heather Gibson. Ona je trenutno savjetnica u Bank of Greece.

S druge strane, za razliku od Varoufakisa koji se grčkim socijalistima pridružio tek prošle godine, Tsakalotos je ljevičar još od svojih mladih dana. Bio je član studentskog ogranka Komunističke partije Grčke na Oxfordu, a početkom devedesetih se priključio Synaspismos koja je postala najveća stranka u lijevoj koaliciji Syrize. Član je njezinog centralnoga komiteta i izabrani je zastupnik: za izborni okrug Atene je ušao u grčki parlament u svibnju 2012., opet je izabran u lipnju iste godine i u siječnju 2015.

Ista pjesma kao i do sada?

Usprkos njegovoj drugačijoj pojavi, ne treba očekivati neku korjenitu promjenu u grčkom ministarstvu financija. Čak i kad je odlazio s položaja, osebujni Varoufakis je dodao: "Nadam se da će moj nasljednik biti Euklid." Jer čini se da su uloge zapravo obratne od one koju smo mogli vidjeti na ekranima: Varoufakis je držao predstavu, ali "mozak" je bio Tsakalotos - uključujući i ideju o ovom spornom referendumu jer je, po britanskoj tradiciji, gorljivi zagovornik "bazične" demokracije.

Iz Oxforda je svakako ostao pod utjecajem još jedne britanske misli, one Johna Maynarda Keynesa. Utoliko je gorljivi zagovornik državnih investicija i državne potrošnje koja bi trebala potaći čitavo gospodarstvo. Osobno se ne smatra niti samo zagovornikom Grčke, nego svih ljevičara Europe i velik je kritičar globalizacije i sve što ona nosi građanima koji nemaju ništa od današnjih financijskih vratolomija. Ipak, i on svakako želi da Grčka ostane u zoni eura.

Teško je reći kakve će pozicije imati kada Grčka konačno donese svoj prijedlog mjera kako da sredi vlastito gospodarstvo. Makar živimo u neoliberalnom svijetu kapitala, s idejom Keynesa ne bi trebao imati osobitih problema sa svojim europskim sugovornicima - sve dok su one utemeljene na realnim perspektivama gospodarskog rasta u Grčkoj. Ali koliko je Tsakalotos i poduzetnik - a koliko doista tek profesor i "salonski komunist", ostaje da se vidi.

U svakom slučaju, europski sugovornici bi bili zadovoljni i ako bi doista proveo neke od mjera protiv kojih ovaj ljevičar ne bi trebao imati ništa protiv. Na primjer da provede reformu poreznog sustava, osobito prema "grčkoj eliti" koja i sada ima još milijune i krije ih u inozemstvu. A tu je i pitanje oporezivanja institucije koja je i jedan od najvećih vlasnika nekretnina u Grčkoj: Grčke pravoslavne crkve.