Euro: od marke prema liri i francuskom franku

Nitko nije očekivao da će Mario Draghi u posljednjem trenutku u svoj govor umetnuti par rečenica koje će privući pažnju europske javnosti. Na tradicionalnom susretu predsjednika središnjih banaka u američkom gradu Jackson Hole prošlog tjedna, prvi čovjek Europske središnje banke je izjavio kako smatra da je stanje u Europi mnogo ozbiljnija nego što se do sada smatralo. Zato će ESB "sa svim raspoloživim sredstvima" potaknuti inflaciju u zemljama zone eura, rekao je Draghi.

Drugim riječima, ubrzo bi mogla postati realnost da će se ESB upustiti u masovni otkup vrijednosnica o čemu se do sad samo teoretski raspravljalo. Što ništa drugo ne znači nego da će Draghi posegnuti za tiskarskim strojevima novčanica ako središnje banke ne ispune ciljanu inflaciju. A Drahi u ovom trenutku polazi od pretpostavke da središnje banke to neće moći ostvariti.

Već tjednima su sve niža očekivanja, kolika će biti inflacija u zoni eura. Mnogi stručnjaci sa zebnjom očekuju i službene statistike Eurostata ovog petka (29.8.), ali i prve nacionalne statistike svjedoče kako stanje nije postalo bolje. Već u srpnju su cijene u zoni eura porasle za tek 0,4% i sve prognoze govore kako će inflacija još više padati. Cilj ESB je inflaciju držati na "nešto manje od 2%", ali to je cilj koji se još jedva može ispuniti.

"Zadužite se i trošite"

Opasnost u Europi jest da cijene čak počnu padati. U takvoj deflaciji i potrošači dobro čine da ne kupuju - jer će postati jeftinije, a ni poduzeća neće investirati jer neće znati, da li im se to isplati.

U Jackson Holeu Draghi nije govorio samo o fiskalnoj politici ESB-a, nego se upustio i u područja koja zapravo ne spadaju u nadležnost Središnje banke. Prije svega europske vlade imaju zadaću pobrinuti se za veći gospodarski rast. I to ne samo reformama struktura, nego - i to je zapravo novina iz usta Draghija, nego i fiskalnom politikom.

Time predsjednik Europske središnje banke opet potiče raspravu o politici štednje u Europi i gdje je Njemačka za strogo "stezanje remena", dok Francuska i Italija žele trošiti više novca za konjunkturne programe - ali novca kojeg zapravo nemaju.

Njemačka kancelarka Merkel time sve više biva izložena pritisku. Tek prije nekoliko dana su kancelarku oštro napali i dobitnici Nobelove nagrade i ekonomski stručnjaci koji su se okupili u Lindau. Tako je ekonomska zvijezda i profesor na sveučilištu Columbia u New Yorku, Joseph Stiglitz za DW izjavio: "Ako pogledate u većinu zemalja Europe, mora se konstatirati da tamo izgleda veoma, veoma loše. U mnogim zemljama je prihod po glavi stanovnika danas niži nego prije krize. A to znači pola ili možda i više pola desetljeća stagnacije."

Oštre kritike kancelarke Merkel

A za ovog nobelovca i bivšeg glavnog ekonomiste Svjetske banke je to tek početak. Zoni eura prijeti depresija koja će potrajati godinama i koja će baciti u sjenku čak i takozvano "izgubljeno desetljeće" u Japanu, izjavio je za britanski list Telegraph. On je uvjeren da je politika štednje kakvu zagovara Njemačka neposredno odgovorna da je Europa u posljednjih šest mjeseci propustila gospodarski polet.

Doista je oporavak u gospodarskom prostoru eura u prošla tri mjeseca praktično stao, prije svega jer ne ide dobro u tri najveće gospodarske zemlje zone eura: gospodarstvo u Francuskoj stagnira, u Njemačkoj je palo, a u Italiji se čak vratilo u recesiju.

Zapravo ne čudi kritika iz usta Stiglitza koji je poznat kao uvjereni "Keynesovac", zagovornik politike koji će utjecati na potrošnju - za razliku od monetarista koji žele politikom novca upravljati ponudu.

Ali kritika europske politike štednje se širi po praktično svim ekonomskim školama i usmjerenjima. Lars-Petar Hansen, profesor na liberalnom sveučilištu u Chicagu zagovara državne investicije u obrazovanje i infrastrukturu. U njemačkom listu Welt am Sonntag se osvrće na zahtjev Angele Merkel kako se one koje ne štede i ne žele provesti reforme, moraju strože kažnjavati kao odgovor na "grešku u konstrukciji gospodarskog i monetarnog sustava."

Profesor Hansen dodaje: "Nekoj zemlji koja je već na dnu onda još prijetiti novim kaznenim mjerama, to ne smatram baš dobrom idejom," I Erik Maskin, profesor na Institutu za napredne studije u Princentonu također je za list Welt izjavio kako Merkel, kratko rečeno, ima krive ekonomske savjetnike.

Otvaraju se slavine s novcem

Sve u svemu, kancelarka Merkel je sve usamljenija, osobito sad kad je i Draghi pozvao vlade zone eura neka "iskoriste" svoje financijske opcije. Francuski predsjednik Hollande je ionako pod golemim pritiskom nakon što se raspala njegova vlada i to baš zbog kritika mjera štednje koju zagovara Hollande. A ako je po Draghiju, onda konačno može popustiti svojim željama.

To bi i za druge zemlje, poput Italije, Portugala ili Grčke, mogao biti znak da se mogu prestati baviti mrskom štednjom i svu pažnju usmjeriti na radna mjesta i rast gospodarstva.

Takva promjena kursa sada čeka i predsjednika Njemačke središnje banke, Jensa Weidmanna kad bude zasjedao u vijeću Europske središnje banke - a slijedeća je već 4. rujna. On je do sad bio na čelu nekolicine bankara koji su se uporno protivili tom "pumpanju" novca u opticaj, ali se čini da ima sve manje protivnika.

Tako već do kraja ove godine Europska središnja banka želi na tržište novca poslati dodatnih 400 milijarde eura. To bi se trebalo dogoditi u dvije tranše, a prva bi već trebala uslijediti sredinom rujna. Do sada su se bankari u Frankfurtu slagali kako bi već nakon prve "injekcije", trebalo pričekati i vidjeti koji će učinak imati takva intervencija.

Ali taj dogovor je postignut prije nego što je Draghi očito odlučio "krenuti u juriš". Možda Mario Draghi želi spriječiti da ga neki povjesničari u budućnosti ne "pribiju na stup srama". Jer upravo mu je to još jedan nobelovac, Peter Diamond prorekao ako ne uspije ubrzo okončati krizu u Europskoj uniji.