Europa je politički san

Lako je napisati komentar protiv Europe, protiv Europske unije, protiv eurokrata, protiv "onih u Bruxellesu". Relativno je lako predvidjeti kako će proći europski izbori. Euro-skeptici, stranke koje kritiziraju Europu i euro, imat će priljev s lijeva i prije svega s desna - u Francuskoj, Engleskoj, Italiji, Danskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Finskoj i drugim u zemljama EU-a.

Takozvani birači prosvjednici će se osjećati pobjednicima. I, velika je vjerojatnost da će odaziv birača biti mali, svakako dosta ispod 50 posto.

Europljani više nisu zainteresirani za Europu, za EU​​, za europsku demokraciju. I gdje god da pogledate, čak i u političkom središtu, stvara se sasvim novi zbor koji pjeva prilično nepoznatu melodiju: Europa nam je potrebna za velike stvari, ali za male, za manje (u svakodnevnom životu često zapravo za zaista velike stvari) odgovorna je dobra stara nacionalna država. Depresivna spoznaja: čak u vrijeme krize u Ukrajini, o „više Europe“ praktično nitko ne govori - osim nekoliko idealista.

Pritom je Europa, Europska unija – s one strane ludila propisa, s one strane vanjskopolitičke nespretnosti pa i bespomoćnosti - politički san. Europa ima dušu, ima kulturni, društveni i povijesni identitet. Europa - to je kontinent Shakespearea, Dantea, El Greka, Platona, Goethea, Rubensa i da Vincija.

Europa - to je kontinent Newtona, Galileja, Kopernika i Kanta. Europa - to je kontinent Beethovena, Mozarta, Verdija. Europa ima zajedničku kulturnu dušu, koja obuhvaća i određuje cijeli kontinent.

Stogodišnje ratovanje

Europa ima zajedničko povijesno iskustvo. Stoljećima se na ovom kontinentu vodio rat. Ove godine, s jezom se sjećamo klanice Prvog svjetskog rata prije 100 godina kao i na Drugi svjetski rat, koji je izbio prije 75 godina.

Europa - to je kontinent gdje su Englezi i Francuzi 100 godina vodili rat jedni protiv drugih, Nijemci pretrpjeli traumu Tridestogodišnjeg rata i njegova materijalna i emocionalna razaranja. Zemlje Baltika i Poljska su bile okupirane i podeljene.

A sada?

Već više od 60 godina skoro svuda je mir: Europska unija kao mirotvorna zajednica. Ne baš uvijek uspješna - to je istina. Ali, da se svuda u svijetu sukobi rješavaju kao između 28 članica EU-a - svijet bi bio bliže snu o vječnom miru.

Europa - to je također način života. Europa živi bezgraničnu slobodu, oslanja se na ekonomski uspjeh, ali usprkos krizi eura uživa i socijalnu sigurnost. Europa je kontinent u kome su ukinute carine i druge prepreke i barijere. Kontinent koji se okuplja oko ekoloških i socijalnih standarda. Kontinent koji brine o svojoj prošlosti. Kontinent kojem je veoma stalo do vladavine zakona. Kontinent koji je svjestan razlika - u politici, u mentalitetu društva. U Europi možete živjeti kao Englez ili Nizozemac i tako se i osjećati i ipak i dalje biti opušten Europljanin.

U Europi možete slobodno, mirno i sigurno živjeti. I zato se isplati izaći na birališta, glasati za Europu. Ovdje je pravo glasa skoro emotivna obaveza. A onda možete, onda možemo, opet gunđati protiv "onih u Bruxellesu" - ali onda s pravom.