Europska krila sa američkom zvijezdom

Riječ je o doista golemoj narudžbi: u sljedećih deset do petnaest godina će nastati 179 zrakoplova u ukupnoj vrijednosti od oko 40 milijardi dolara - a poslu tu ne mora biti kraj. Zbog globalnog djelovanja njihovih vojnih snaga su Amerikanci još pedesetih godina prošlog stoljeća počeli prilagođavati razne civilne zrakoplove u leteće tankere - u pravilu Boeingove. U međuvremenu imaju flotu od oko 550 zrakoplova raznih vrsta, među kojima ima i pola stoljeća starih tankera. I pored posla sa rezervnim dijelovima za upravo naručene zrakoplove, Amerikanci će u slijedećih 15 godina raspisati još dva natječaja kako bi obnovili čitavu flotu. A tu onda dolaze još eventualne narudžbe zrakoplovstava američkih saveznika. Utoliko je predsjednik uprave europskog EADS-a, Louis Gallois i više nego presretan: "Ovo je izuzetni uspjeh na američkom tržištu. To je uspjeh kojeg možemo slaviti zajedno sa našim partnerom, Northrop Grummanom. Činjenica da smo se uspjeli na američkom tržištu probiti protiv Boeinga, to nas čini posebno ponosnim."

Natjecanje Airbusa i Boeinga

Glavni takmac ovoj europsko-američkoj kooperaciji bio je Boeing. Baš kao što se i u civilnom prijevozu Airbusu A-330 mora boriti za kupce protiv Boeingovog 767, tako su se na ovom vojnom natječaju sukobile njihove inačice za prijevoz goriva. I pobijedili su Europljani - što je naravno izazvalo i žestoke političke konotacije. Radnici Boeinga su izašli i na ulice a i više zastupnika, kako Kongresa tako i Senata su zapanjeni ovim izborom. Republikanac Todd Tiahrt zahtjeva: "Treba nam američki tanker napravljen od američke tvrtke sa američkim radnicima" a ne da se radna mjesta, za američku vojsku, osiguravaju u Francuskoj a ne u Americi.

Nacionalni interesi su ipak važniji

Usprkos svim pričama o racionalizaciji putem slobodne tržišne utakmice, osobito kada je riječ o narudžbama za vojsku je jasno da su nacionalni interesi na prvom mjestu. I u tekstu narudžbe Pentagona je određeno kako najmanje 50% budućeg zračnog tankera mora biti američko. Airbus se veoma dugo pripremao za ovaj posao a još mu je teže bilo sučeljavati se Boeingu uz sve nepovoljniji mjenjački tečaj dolara prema euru. Rješenje je bilo sagraditi vlastiti pogon u Americi tako da je u američkoj saveznoj državi Alabami niknuo golem pogon za montažu. Za početak će zapošljavati 2000 suradnika - a moglo bi ih biti i još više. Zato ne čudi kako je senator Alabame presretan i zajedno sa njim članovi Kongresa iz te savezne države.

Europski ili američki?

Uz to dolaze i suradnici Northrop Grummana: njihov posao će biti elektronika i specijalni dijelovi potrebni za opskrbljivanje zrakoplova gorivom u zraku. Onda još dolaze motori američkog General Electricsa - na svojoj internet stranici Northrop Grumman navodi 230 američkih tvrtki sa 25.000 Amerikanaca iz 49 saveznih država koji će raditi ovaj zrakoplov. Direktor EADS-a Gallois, usprkos kritikama američkih nacionalista, je na kraju još morao podsjećati da je to europski avion: "Ovaj avion će se doduše sklapati u Sjedinjenim Državama, u Alabami, ali će dijelovi za njega dolaziti iz čitave Europe. Prednji i srednji dio aviona dolazi na primjer iz Francuske, krila se rade u Velikoj Britaniji. Ostat će dovoljno posla za Europljane. Stvorit ćemo radna mjesta na obje strane Atlantika."

Amerikanci sve češće biraju europske letjelice

Treba i podsjetiti kako ovo nije jedini slučaj da europljani grade letjelice za američku vojsku: najveći posao sklopljen je 2006 kada se američka pješadija odlučila za europski borbeni helikopter "Eurocopter". Naručeno je 322 komada u ukupnoj vrijednosti od oko 3 milijardi dolara. I američkoj mornarici su se dopali europski "zrakomlati": 2005 je naručeno 28 helikoptera US101 talijansko-britanskog koncerna Agusta-Westland. Tradicija je da helikopter američkog predsjednika na raspolaganje stavlja američka ratna mornarica - što znači da se i američki predsjednik vozi u europskom helikopteru.

Boeing se još može nadati

Sa druge strane, niti u Boeingu još nisu izgubili sve nade sa svojim zračnim tankerom KC-767 - što je stručno ime američke vojske za leteće tankere, od "Kerosin Cargo" ili "Carrier". Naravno da je i EADS ime svoje letjelice prilagodio američkim vojnim standardima - zove se KC-45. Europljani su već prodali te tankere ratnom zrakoplovstvu Australije, Velike Britanije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije. Ali i Boeing je uspio naći kupca i to upravo u Europi. 2002. su se za Boeing odlučili - Talijani. Naravno, opseg narudžbi odgovara ambicijama biti globalni igrač u svjetskim krizama. Glavna svrha tih zrakoplova jest zapravo uvelike povećati borbeni radijus svojih ratnih letjelica. Italija je utoliko naručila - četri komada.