Europska prevoditeljica
13. kolovoza 2019
Za jednog Nijemca teška tema u razgovoru sa Renée Haferkamp u njenoj kući u Briselu se čini najmanje prisutnom: Haferkamp se naime uspjela spasiti od nacista samo zahvaljujući mudrim predviđanjima njenog oca, poduzetnika iz Kölna.
Roditelji su se preselili u Nizozemsku kratko nakon što je tadašnji njemački parlament Reichstag predao vlast Adolfu Hitleru. Kada je potom njemački Wehrmacht napao Nizozemsku otac je s porodicom pobjegao u susjednu Belgiju. Neovisna Švicarska mu je uskratila ulazak u zemlju. Tako su se godinama skrivali u belgijskom glavnom gradu Briselu – i preživjeli nacistički progon Židova u Drugom svjetskom ratu.
Na sreću za europsko ujedinjenje. Jer izbjeglička priča njene porodice dovela je do toga da Renée Haferkamp osim njemačkog tečno govori i nizozemski i francuski jezik. Engleski je studirala. Na kraju studija je slučajno upala u oči Paul-Henri Spaaku, koji je tokom rata bio belgijski premijer u egzilu.
"Bili smo skupa na brodu", kaže Haferkamp dok s njom razgovaramo u njenoj dnevnoj sobi. "On je bio Europljanin. I kao neko ko je cijeli rat proveo u Engleskoj on je također jako dobro razumio Engleze. Pa ipak mogao je govoriti samo jedan jezik: francuski, ni riječ flamanskog, ni riječ engleskog čak ni nakon pet godina života u Engleskoj." Europsko ujedinjenje nakon Drugog svjetskog rata bilo je dakle pitanje mentaliteta i politički projekt, a ne pitanje jezika.
To je tako ostalo do devedesetih, kaže ova prevoditeljica. Helmut Kohl, Margret Thatcher – svi oni su trebali pomoć. Zbog toga je prevoditeljica Renée Haferkamp bila tako važna. Ona se, kako kaže, brinula za to da se šefovi država i vlada razumiju. Jer tumačiti, kako kaže, ne znači samo prevoditi, već razumjeti što druga osoba misli.
Opcija za Zapad
Belgijanac i Europljanin Spaak je najprije za UN-ov program za pomoć djeci UNICEF skupljao donacije kako bi pomogao gladnoj djeci u Europi. A onda je postao režiser europskog ujedinjenja. Najprije kao prvi predsjedavajući Skupštine Zajednice za ugljen i čelik, prethodnice Europske ekonomske zajednice. U konačnici on je u znatnoj mjeri ispregovarao Rimske ugovore – dokument kojim su postavljeni temelji današnjoj Europskoj uniji.
Tada su europski partneri utrli put Zapadnoj Njemačkoj natrag u zajednicu civiliziranih država. Prvi kancelar Zapadne Njemačke Konrad Adenauer jasno je bio opredijeljen za zapadne integracije. Partneri Zapadne Njemačke su potisnuli činjenicu da su u ovom slučaju njima preko puta sjedili i neki od bivših pristalica nacističke diktature. "Naravno da su svi Nijemci imali jednu prošlost", kaže Haferkamp.
To važi i za prvog predsjednika Briselske komisije, Nijemca Waltera Hallsteina. "Sve više i više slušam da on i nije bio tako čist kao što smo mi mislili. On je bio tražen, njega su htjeli, deset godina je bio tu, ali nikada se nije mislilo da on ima neku vezu s nacistima, a sada izlazi na vidjelo da on nije bio sasvim nevin", kaže Haferkamp.
Povjerenje dato unaprijed Zapadnim Nijemcima i njihovom kancelaru Konradu Adenaueru bilo je veliko. No prije svega velika je bila nada da će rat i ubojstva Nijemci ostaviti iza sebe. Haferkamp kaže da je njena majka tražila od nje da radi na europskom ujedinjenju: "Kao odgovor na oba svjetska rata."
U Prvom svjetskom ratu njen otac se još borio na strani Nijemaca i nosio je kao brojni drugi njemački Židovi željezni križ kao veteran. Borio se, kako kaže Haferkamp, u Belgiji. To da se porodica kasnije od nacista skrivala u belgijskom glavnom gradu Bruxellesu je dodatno obilježje u ovoj tako europskoj biografiji Renée Haferkamp.
Prva žena od karijere u Bruxellesu
Nakon osnivanja EU napravila je veliku karijeru: U Briselskoj komisiji bila je prva žena na čelu jedne generalne direkcije – bilo je riječ o direkciji prevodilaca. Njeno današnje prezime nosi iz braka sa drugim suprugom, dugogodišnjim povjerenikom EU, Wilhelmom Haferkampom. Ovog njemačkog sindikalca je u Brisel početkom sedamdesetih godina poslao tadašnji njemački kancelar Willy Brandt (SPD), a kasnije je to potvrdio i kancelar Helmut Kohl (CDU).
Za to da Europu sada brojni ponovo stavljaju pod znak pitanja i da desničarski populisti žele natrag okrenuti integraciju EU posljednja svjedokinja osnivanja Europe ima iznenađujuće objašnjenje: Obećano je mnogo integracije i to nije ispoštovano, kaže ona.
"Mi upravo nismo uspjeli u onome što smo namjeravali učiniti" – stvoriti političku uniju Europe sa zajedničkom europskom vanjskom politikom, sigurnim vanjskim granicama i balansom između Istoka i Zapada, Sjevera i Juga", smatra Haferkamp. Sporazum o nuklearnom naoružanju je, kako ona kaže, jedini primjer u kojem je 28 članica EU pronašlo zajedničku liniju – na početku.
Ipak Sporazum je bio loš, kaže ona i SAD su ga zbog toga napustile. Obrnuto gledano to znači: Ako se Europljani žele potvrditi onda upravo moraju ispuniti svoja obećanja, kaže ona. Inače, kako kaže, Europa će ostati na onome što je do sada dostigla: Zona slobodne trgovine. "Je li to tako loše?" Pitanje je koje postavlja ova 90-godišnja Europljanka rado i kao svjesnu provokaciju. To bi trebalo značiti: Onaj ko želi Europu mora za to pridobiti ljude i to provesti.