Europska reciklažna revolucija

Europska komisija je predložila nove ciljeve glede budućnosti zbrinjavanja otpada u Europskoj uniji. Kvote recikliranog otpada bi se trebale značajno povećati. Do 2030. građani Europske unije bi trebali reciklirati 70 posto kućnog otpada i 80 posto otpada koji potječe od pakovanja proizvoda. Od 2025. bi deponiranje otpada kojeg je moguće reciklirati bilo zabranjeno.

Život na drugoj planeti?

Svim ovim mjerama Europska komisija želi postići konačni cilj: prelazak ka gospodarstvu „zatvorenog kruga sirovina“ tj. gospodarstva u kojem će otpad ponovno završavati u proizvodnji. „Zatvoreni krug sirovina“ bila je i jedna od glavnih tema konferencije za zaštitu okoliša Green Week održanoj u Bruxellesu uoči predstavljanja ciljeva ekološke politike u Europskoj uniji. Tom prilikom je EU povjerenik za zaštitu okoliša, Janez Potočnik apelirao na prisutne političare i predstavnike gospodarstva. „Ako nešto ne učinimo s temeljima našeg gospodarstva i ne promijenimo naš način potrošnje i života općenito, tada nam neće poći za rukom dugotrajna zaštita okoliša na našoj planeti i bit ćemo prisiljeni potražiti životni prostor izvan Zemlje“, rekao je Potočnik tom prilikom. On je pred sam kraj svog mandata koji ističe najesen upozorio kako više ne možemo živjeti s „linearnim gospodarstvom 19. stoljeća“ nego se moramo okrenuti recikliranju. „Naši resursi ne smiju završavati na deponijima“, zaključio je EU povjerenik.

Potencijal za uštedu

S Potočnikom se slažu i ostali sudionici konferencije Green Week. „Učinkovitiji odnos prema našim sirovinama neće riješiti sve naše probleme s okolišem ali bi to bio veliki korak u pravom smjeru“, kaže za Deutsche Welle Heinz Leuenberger, direktor inicijative Ujedinjenih naroda za održivu industriju. On smatra da bi se promjenom načina razmišljanja godišnje mogla uštedjeti svota od tri trilijuna dolara. On smatra pogrešnim pokušaje mnogih poduzetnika da uštede na osoblju umjesto na materijalu i energiji. „Na osoblje odlazi u pravilu 20 posto troškova. Istodobno na materijal i energiju odlazi 55 posto i jasno je gdje je veći potencijal za uštedu“, kaže Leuenberger. On i još neki sudionici konferencije su se složili kako je osnovni problem prevelika potrošnja resursa stanovnika razvijenih zemalja. I to na uštrb stanovnika zemalja u razvoju. Poželjno je i jače uključivanje zemalja u razvoju u modernizaciju procesa recikliranja. No pritom treba, kako upozorava Leuenberger, voditi računa i o kvaliteti recikliranja koja dosad u rastućim gospodarskim silama poput Kine, Indije ili Nigerije nije zadovoljavala zapadne standarde.

Spriječiti rat za sirovine

Smione ciljeve Europske komisije naravno još moraju potvrditi Europski parlament i Europsko vijeće kako bi stroža politika zbrinjavanja otpada ušla i u zakonodavstva članica Europske unije. Jedinstveni pristup je važan, kako se između ostalog moglo čuti i od škotskog stručnjaka za zbrinjavanje otpada, Iaina Gullanda, zbog bolje komunikacije između tvrtki na području cijele Unije. „Ova poduzeća moraju biti svjesna da se ne radi samo o malom, domaćem nego o mnogo većem, europskom tržištu“, smatra Gulland. Voda i energija su resursi koje EU želi sačuvati ali i kao jedan od motiva za inicijativu Komisije za pojačanim recikliranjem je i potreba za tzv. rijetkim zemljama, elementima koji se teško pronalaze u prirodi koji su međutim prijeko potrebni modernim granama industrije poput telekomunikacijske. Znači ne radi se samo o okolišu nego i o gospodarstvu ali i sigurnosti. Jer u prošlosti se, kako se moglo čuti na konferenciji Green Week, često ratovalo zbog sirovina i treba učiniti sve napore kako se to više ne bi ponovilo.