Europske poljoprivredne subvencije na ispitu

Novac uglavnom odlazi na direktne subvencije za pojedina poljoprivredna dobra, a iz tog se izvora financiraju i mjere za razvoj ruralnih područja. Michael Mann, glasnogovornik europske povjerenice za poljoprivredu, opovrgava tvrdnje da europske poljoprivredne subvencije utječu na rast cijena ili nedostatak hrane u zemljama u razvoju. On kaže da je taj prigovor prije 15 godina možda bio i opravdan, jer je EU tada s 10 milijardi eura subvencionirao izvoz. No, kako je izvjestio, prošle je godine za te subvencije utrošeno samo još 1,4 milijardi eura, a ove će godine taj iznos čak biti manji od jedne milijarde, jer će biti ukinute i preostale subvencije za izvoz mliječnih proizvoda.

I Thierry Kesteloot iz humanitarne organizacije OXFAM smatra da se barem kratkoročno ne može utvrditi povezanost između EU-ovih poljoprivrednih subvencija i trenutačne nestašice hrane. No, on upozorava da dugoročno stvari stoje znatno drugačije, jer je EU uvijek imao pojedine subvencije čiji je cilj poboljšanje europske konkurentnosti na svjetskom tržištu. Kesteloot smatra da je to spriječilo razvoj samostalne poljoprivrede u zemljama u razvoju.

Informacije o subvencijama na internetu

Thierry Kesteloot kaže da je potpuno legitimno to što EU financira stvaranje zajedničke europske poljoprivredne politike, ali istodobno ističe kako se to ne smije raditi na štetu zemalja u razvoju. Te optužbe Michael Mann iz Europske komisije u potpunosti odbacuje i tvrdi kako ne postoje skoro nikakva trgovinska ograničenja za siromašne države. Dapače, on ističe da EU ima specijalni program za 49 najsiromašnijih zemalja koji im jamči slobodan pristup europskom tržištu za sve proizvode, osim za oružje, i to bez ikakvih ograničenja. "Tako je primjerice Europska unija nekad, zahvaljujući subvencijama, bila najveći izvoznik šećera, a danas uvozimo šećer iz zemalja u razvoju", kaže Mann.

Problem predstavlja i odbijanje članica Europske unije da daju točne informacije o tome koliko novca na ime poljoprivrednih subvencija dobivaju iz Bruxellesa i za što ga konkretno troše. No, ta bi se praksa uskoro trebala promijeniti, najavljuje glasnogovornik europske povjerenice za poljoprivredu Michael Mann. Jer do travnja 2009. godine svaki primatelj poljoprivrednih subvencija mora predočiti podatke o tome koliko novca dobiva te radi li se o direktnim uplatama, o pomoći iz razvojnog fonda ili pak o nekom drugom obliku subvencija. Ti će podaci za svaku pojedinu zemlju biti objavljeni na internetu.

Traže se kompromisna rješenja

Poljoprivredna politika Europske unije već se pet godina nalazi u fazi reformi, koje su dogovorene 2003. godine. Jedna od najvažnijih je uvođenje dodjele premija neovisno od proizvodnje. To konkretno znači da sami seljaci odlučuju o tome što će proizvoditi i pri tome se ravnaju isključivo prema tržišnoj potražnji, a ne prema tome koliko će novca za pojedini proizvod dobiti kao premiju od EU-a. Osim toga, sva preostala plaćanja usko su povezana s područjima ekologije, zaštite životinja i sigurnosti živežnih namirnica. Time se seljacima više ne plaća na temelju same činjenice da posjeduju obradivo zemljište, nego ih se nagrađuje za doprinos općoj dobrobiti. Također bi se umjesto u direktnu pomoć pojedinom poljoprivredniku više novca ulagalo u razvojne programe, a znatno bi se trebale smanjiti i subvencije za velika poljoprivredna dobra.

O tim se prijedlozima trenutačno raspravlja, a ukoliko dobiju zeleno svjetlo, oni bi se trebali početi primjenjivati već 1. siječnja 2009. godine. Naravno, sve ovisi o tome hoće li se države članice uspjeti dogovoriti oko kompromisnih rješenja.