Eurosong u sjeni kršenja ljudskih prava

Povjerenik njemačke vlade za ljudska prava Markus Löning je ogorčen. On priča: "Posljednji šokantni slučaj koji sam doživio je slučaj jedne novinarke koju poznajem, na koju je bio izvršen pritisak." Ta žena se zove Kadija Ismailova. Ugledna azerbajdžanska novinarka je na vlastitoj koži doživjela što se događa kada netko poželi istraživati za kritičke izvještaje o vladi u Bakuu.

Zastrašujuće metode

Početkom ožujka ove godine Ismailova je dobila jedno anonimno pismo. U njemu su bile fotografije na kojima se vide ona i njezin dečko. Fotografije su očigledno snimljene kamerom tajno postavljenom u njezinom stanu. U pismu je, među ostalim, stajalo: "Kurvo, ponašaj se kako treba inače ćeš biti osramoćena." Reporterka je bez obzira na te prijetnje nastavila svoje istraživanje i objavila prijeteće pismo. Sedam dana kasnije na internetu je objavljen video koji vrijeđa njenu privatnu sferu. Markus Löning priča: "Ona je potom otišla u Državno odvjetništvo i zamolila da istraže slučaj, ali to nije učinjeno. Metode koje koriste su neprihvatljive."

Borci za ljudska prava žele uoči održavanja finalne večeri Eurosonga 26. svibnja u Bakuu skrenuti pažnju na slučajeve poput ovog. Zato organizacija Reporteri bez granica organizira konferencije za novinare, poput one nedavno održane u Berlinu. Među gostima je bio i Rasul Džafarov. Zajedno s ostalim aktivistima on je 2011. pokrenuo kampanju "Pjevaj za demokraciju". Majicama i plakatama Džaferov želi skrenuti pažnju javnosti u Europi na situaciju u Azerbajdžanu. "Odlučili smo iskoristiti ovu priliku kako bi se situacija u Azerbajdžanu, kada je riječ o poštivanju ljudskih prava, poboljšala. Za nas i mnoge ljude u Europi Eurosong nije samo kulturni događaj, već događaj koji poštuje slobodu i prava drugih", kaže Džaferov.

Gospodarski interesi umjesto ljudskih prava

Slučaj novinarke Ismailove je najnoviji primjer, kaže Hugh Williamson, direktor organizacije Human Rights Watch za Europu i središnju Aziju. U Azerbajdžanu se trenutno u zatvoru nalazi šest novinara, kaže Williamson. On objašnjava na koji način azerbajdžansko pravosuđe pokušava ušutkati novinare: "Na primjer, jedan novinar koji radi za iranske medije je morao doći u policijsku postaju kako bi odgovorio na neka pitanja. Tamo je morao skinuti jaknu. Otišao je u drugu sobu. Kada se vratio u njegovoj jakni je bila manja količina droge." Osim toga, znatno je ograničena i mogućnost organiziranja prosvjednih okupljanja.

Prema mišljenju direktorice Centra za nacionalne i međunarodne studije u Bakuu Lejle Alijeve, Zapad ne kritizira dovoljno glasno kršenja ljudskih prava u Azerbajdžanu, nego u prvom redu misli na svoje gospodarske interese. Azerbajdžan je atraktivan trgovinski partner zbog svojih zaliha nafte.