Federica Mogherini – iznevjerena očekivanja

Šefica diplomacije Europske unije Federica Mogherini još jednom okuplja lidere zapadnobalkanske šestorke na radnoj večeri u Bruxellesu. Radi se o posljednjem i oproštajnom sastanku Visoke predstavnice s regijom koja je, po riječima same Mogherini, bila prioritet njezine politike, odmah nakon pitanja europske sigurnosti i obrane.

Podnoseći izvještaj Europskom parlamentu Federica Mogherini je u travnju ove godine ocijenila da je politika proširenja bila jedna od „uspješnih priča“ tijekom pet godina njezinog mandata na čelu EU-diplomacije. „Naša politika prema Balkanu, na Balkanu, ali prvenstveno s Balkanom, je uspješna priča koja je imala težak početak i put od neočekivanja, do uspostavljanja povjerenja i zajedničkih izazova“, izjavila je Federica Mogherini.

S tom ocjenom se ne slažu oni koji su od 2014. godine do danas pratili rad visoke predstavnice. Dopisnici zapadnobalkanskih medija u Bruxellesu smatraju da postoji veliki raskorak između riječi i djela i da se odlazeća visoka predstavnica teško može pohvaliti nekim drugim rezultatom osim deklarativnog zalaganja za približavanje Zapadnog Balkana Europskoj uniji.

„Bosna i Hercegovina nije stigla ni do statusa kandidata, dijalog Beograda i Prištine je u slijepoj ulici, Srbija i Crna Gora ne napreduju u pregovorima, a Albanija i Sjeverna Makedonija nisu dobile zeleno svjetlo ni da počnu pregovore“, navodi za DW dopisnik Radiotelevizije Srbije Dušan Gajić.

On smatra da su za takvo stanje u procesu proširenja prvenstveno odgovorne zemlje-članice, ali i da je Mogherini kao visoka predstavnica gubila kredibilitet u brojnim situacijama u toj regiji. „Na primjer najavom vizne liberalizacije za Kosovo, koja se nije dogodila. Zatim o otvaranju pregovora sa Skopjem i Tiranom, do čega također nije došlo usprkos Prespanskom dogovoru. I najzad, brojnim najavama o postizanju konačnog sporazuma između Beograda i Prištine prije kraja njezinog mandata. Gledano unazad, sve to sada izgleda kao gomila praznih riječi i ne predstavlja posebno dobro naslijeđe za budućeg visokog predstavnika“, zaključuje Gajić.

Kako je Mogherini digla ruke od dijaloga

Europski dužnosnici često na novinarska pitanja znaju odgovoriti rečenicom da oni „nemaju čarobnu kuglu“ i da ne mogu znati „što i kada“ će se dogoditi. Odlazeća šefica EU-diplomacije može kazati i da je vjerovala u mogućnost da će se nešto od očekivanih pozitivnih koraka ostvariti. „Možda ne uspijete, ali ako ste uporni i jasni u ciljevima, vrijednostima i principima, ponekad dobri rezultati dođu. Možda poslije 25 godina, sedam godina ili samo dvije godine“, govorila je Mogherini.

Ali ni sama Federica Mogherini nije bila čvrsta u principima kada je riječ o politici prema toj regiji, a posebno u dijalogu Beograda i Prištine u kojem je posredovala, smatra briselska dopisnica Radiotelevizije Kosovo, Gjeraqina Tuhina. „Nije se pridržavala načela, jer joj je motivacija bila da se sporazum u dijalogu postigne tijekom njezinog mandata. Glasine oko mogućnosti dobivanja Nobelove nagrade za mir bile su pokretačka snaga da njezin prioritet bude konačno rješenje po svaku cijenu u tijeku njezinog mandata, a da kvaliteta i posljedice tog rješenja budu najmanje važne“, ocjenjuje Tuhina.

Novinarka Raditoelevizije Kosova, koja dijalog Beograda i Prištine prati od samog početka 2011. godine, smatra da je Federica Mogherini prema osobnoj sklonosti birala sugovornike u dijalogu („mijenjajući formate ovisno o pozicijama na kojima su bili njezini štićenici“), ali i mijenjajući faze bez objašnjenja što je u kojoj postignuto.

Tuhina zaključuje da je visoka predstavnica „okrenula leđa dijalogu“ kada je shvatila da konačno rješenje neće biti moguće u njezinom mandatu. „Normalizacija odnosa između Srbije i Kosova je praktično siroče, jer je ’kuma’ digla ruke od kraja travnja, od kada je pokrenuta francusko-njemačka inicijativa, a čiji je glavni cilj bio da nekako amortizira štetu koju je Mogherini napravila tijekom svog mandata kao pregovaračica“, kaže Gjeraqina Tuhina za DW.

S njezinom ocjenom rezultata Federice Mogherini u dijalogu Beograda i Prištine slaže se i dopisnik Radiotelevizije Srbije: „Negdje na polovici mandata pojavili su se znaci da je ona dijalog ispustila iz ruku, a u posljednjoj godini mandata to je već bilo sasvim očigledno. Osobni angažman, ali bez dovoljno liderstva ili posvećenosti da se stvari zaista drže pod kontrolom, manjak autoriteta i podrške (nekih, ali važnih) zemalja-članica, na kraju je doveo do neuspjeha“, kaže Dušan Gajić.

Je li Borrell spreman za Balkan?

Poslije višegodišnjeg verbalnog entuzijazma, kako o ishodu, tako i o angažiranosti dviju strana, posljednjih mjeseci vrlo je očito da Federica Mogherini dijalog Beograda i Prištine više i ne spominje. O Bosni i Hercegovini, kojoj je početkom svog mandata Mogherini poručivala da je „u fokusu EU-politike“, izgubio se svaki spomen.

Pri kraju mandata, govoreći o rezultatima zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a na Balkanu, Federica Mogherini je uglavnom spominjala potpisivanje Prespanskog sporazuma između Atene i Skopja. Međutim, i pored tolikih pohvala, ni u Sjevernoj Makedoniji odlazeća šefica EU-diplomacije nije ostavila poseban dojam.

„Osim kada se potpisivao Prespanski ugovor, Mogherini nije bila prisutna u makedonskoj javnosti“, navodi dopisnica nacionalne makedonske agencije MIA, Tanja Milevska. „Jedna hipoteza koja se može čuti u makedonskim političkim krugovima jest da Mogherini nije pomogla Makedoniji, jer je navodno inzistirala da Makedonija i Albanija ostanu u tzv. paketu za pregovore, što je i stav Italije načelno. Prema toj teoriji, Makedoniji bi bilo lakše početi pregovore da nije bi bila s Albanijom u paketu, što je, na posljednjem summitu EU-lidera i potvrdilo nekoliko zemalja-članica, kao što su Nizozemska i Danska“, kaže za DW Milevska.

Ona dodaje da je u Sjevernoj Makedoniji Mogherini prisutna uglavnom kroz prizmu dijaloga Beograda i Prištine što, kako kaže, također izaziva brigu u makedonskoj javnosti. „Mislim da je Makedonija očekivala od Mogherini, a i od EU-a načelno, jasniji i čvršći stav protiv teorije o razmjeni teritorija“, kaže Milevska.

Federica Mogherini pritom nikada nije jasno ni podržala, ali ni odbacila ideju o mogućoj razmjeni teritorija između Srbije i Kosova, odnosno još jednoj promjeni granica u toj regiji. Tu su i drugi nejasni i neizrečeni stavovi i dogovori, promjenljive crvene linije i netransparentnost u radu, posebno u dijalogu Beograda i Prištine.

Možda je u pitanju neiskustvo, nesretne okolnosti ili jednostavno „Balkan takav kakav je“, ali Federici Mogherini se nije dalo da sa Zapadnim Balkanom načini taj „povijesni i nepovratan“ iskorak ka EU-budućnosti. Njezin nasljednik Josep Borrell kaže da zna gdje ga čekaju pune ruke posla i da zato u svoj mandat šefa EU-diplomacije kreće upravo sa Zapadnog Balkana.