Kako financirati islam u sjeni atentata?

U Francuskoj postoji oko 2500 džamija i mjesta za molitve, ali vjersku službu obavlja samo 301 imam. Oko 20 posto džamija podignuto je donacijama iz drugih zemalja, a imami su mahom školovani u inozemstvu. To je osnovni razlog zbog kojeg se pokreće pitanje financiranja izgradnje mjesta za obrede islamske vjeroispovijesti i obrazovanja imama, kako bi se spriječili ekstremistički utjecaji i radikaliziranje vjernika, a "islam našao svoje mjesto u Republici", kako je rekao predsjednik vlade Manuel Valls.

Sredstva za te svrhe ne može izdvajati francuska država, jer bi to značilo kršenje zakona iz 1905. o odvajanju crkve od države. Zato je predsjednik François Hollande najavio aktiviranje Zaklade za islam u Francuskoj, koja bi regulirala ta pitanja i nagovijestio da bi na čelo te institucije mogao biti postavljen bivši ministar i predsjednički kandidat Jean-Pierre Chevènement. Taj prijedlog otvorio je novu polemiku: zašto Chevènement, a ne neka osoba iz zajednice muslimana?

Koga na čelo Fondacije za islam

Hollandeu nije zasmetalo Chevènementovih 77 godina, ni približavanje bivšeg socijalista desničarskoj stranci "Uspravno Francuska", a najmanje to što nije musliman. Međutim, zasmetalo je to drugima.

Muhammad Marwan iz Saveza protiv islamofobije u Francuskoj je ogorčen: "Kakva nam se to poruka šalje? Da među četiri milijuna muslimana u Francuskoj nema nitko vrijedan te funkcije! To je ukaz odozgo, autoritaran i kolonijalistički."

Ta još neslužbena kandidatura nije ni na ljevici ni na desnici naišla na bezrezervno odobravanje. I na jednoj i na drugoj strani postavlja se pitanje treba li na čelu zaklade koja regulira ulaganja u izgradnju džamija, obrazovanje imama i druge potrebe prakticiranja muslimanske vjere treba postaviti nekoga tko nije "muslimanske kulture". Ne znači li to staviti muslimane pod nadzor?

Ministrica za obitelj, djecu i prava žena Laurence Rossignol smatra da osoba za takvu funkciju "treba biti dio muslimanske kulture i dobar poznavatelj islama, što Chevènement svakako nije". Po njenom mišljenju, "najbolje bi bilo da na toj funkciji bude žena, koja ima čvrst stav o ravnopravnosti muškaraca i žena".

Brice Hortefeux, desna ruka bivšeg predsjednika Nicolasa Sarkozyja kaže: " Chevènement je čovjek velikog iskustva i dostojan svakog poštovanja, ali njegov izbor za ovu funkciju ipak iznenađuje jer je on potpuno stran muslimanskoj religiji. To je kao kad bi Francuskoj biskupskoj konferenciji predsjedavao budist."

I centrist François Bayrou, bivši predsjednički kandidat, također je skeptičan i postavlja pitanje: "Kako ovaj iznenađujući izbor objasniti muslimanima. Šef institucije od ključnog značenja za vaš život nije vaše religije i kulture, a teško da može na vaš način i shvatiti kako financirati izgradnju i funkcioniranje mjesta gdje ćete se moliti."

"Ja beskrajno poštujem Chevènementa, ali njegovo imenovanje za šefa Islamske zaklade značilo bi tutorstvo nad muslimanima, kao da oni ne mogu sami odlučivati o tome", rekla je članica francuskog Senata Esther Benbassa.

Ima, istina, i drugačijih mišljenja. Amar Lasfar, predsjednik Unije islamskih organizacija Francuske smatra da Chevènement zaslužuje tu poziciju: ima veliko iskustvo u odnosu sa islamom u Francuskoj, zalagao se za muslimane, kao ministar se protivio sudjelovanju Francuske u ratu u Iraku 1991. Godine. "Musliman ili ne, važno je biti kompetentan", kaže Lasfar.

Sam Chevènement je izjavio da će priopćiti svoj stav u odnosu na mogućno imenovanje kad se vrati s odmora. "To je ozbiljan i težak zadatak, ali od tolikog interesa za Francusku, da se ne bi smjelo od njega sakrivati", rekao je on.

Zašto je Zaklada bila neuspješna

Polemika se rasplamsala, iako je sam predsjednik Hollande debatu o kandidaturi i o svim pitanjima financiranja islamske vjeroispovijesti najavio za kraj ljeta ili prve dane kalendarske jeseni. Mnogi ukazuju i na to da se ne može zabraniti strano investiranje samo u džamije, dok, na primjer, Rusija istodobno financira izgradnju pravoslavne katedrale "Sveto trojstvo" nedaleko od Ajfelovog tornja.

Sama Zaklada za islam u Francuskoj prvobitno je osnovana još 2005. kao tijelo Francuskog vijeća islamske vjeroispovijesti, kako bi pomogla njenim potrebama, ali od samog početka bila je neuspješna. Kako se navodi u komentarima francuskog tiska, njeno funkcioniranje paralizirali su oni zbog kojih je osnovana. "Zakladu su podrivali oni kojima je u interesu da se islam financira sa strane", kaže nekadašnji blagajnik ove zaklade. "Oni su je sabotirali i onemogućavali njenu djelatnost jer im izgradnja džamija iz sredstava pod bilo kakvom kontrolom nikako nije išla u korist." Aktiviranje Zaklade podržalo je apelom i 40 muslimanskih intelektualaca i sveučilišnih profesora.

Sredstva Zaklade za islam formirali bi sami vjernici i privatni donatori, a dolazila bi i iz drugih legalnih izvora. U opticaju je, na primjer, ideja da se u tu svrhu uvede pristojba na prodaju halal-mesa i drugih proizvoda koji nose tu oznaku i mogu se kupiti u francuskim samoposluživanjima.

Taj sektor ima godišnji promet od pet milijardi eura. I najmanja pristojba bi značila ogromna sredstva za Islamsku zakladu, ali ima već glasova kako je to nemoguće ostvariti a da se ne prekrši spomenuti zakon iz 1905. Uz to, problem je i to što četiri milijuna muslimana (po nekim procjenama i više), od kojih su tri milijuna vjernici, nisu jedinstvena zajednica nego konglomerat svih struja u islamu, počevši od šijita i sunita do geografskih i nacionalnih varijanti, zbog čega do sada ni jedan pokušaj stvaranja zajedničkog tijela islamske religije u Francuskoj nije do kraja uspio. Međutim, izgradnja džamija je u ekspanziji. U posljednjih deset godina izgrađeno ih je blizu stotinu, a trenutno je u različitim fazama izgradnje još oko 300 projekata širom Francuske. Više od šezdeset imaju i minarete.

Raste nepovjerenje prema islamu

I dok traju rasprave o tome, prema posljednjim ispitivanjima Francuskog instituta za ispitivanje javnog mnijenja, raste nepovjerenje katoličkih vjernika prema islamu. Prije četiri godine – 2012. – 40 posto katolika bio je protiv izgradnje džamija u Francuskoj. Danas je taj postotak znatno veći – 55 posto. U istom razdoblju porastao je i broj onih koji smatraju da je prisustvo muslimana "prijetnja za identitet naše zemlje" - sa 47 na 55 posto, a za cijelih 11 posto udio onih koji smatraju da su "prisustvo i utjecaj islama pretjerani" – sa 60 na 71posto.

Izvjesno nepovjerenja je bilo vidljivo i tri tjedna nakon ubojstva svećenika Jacquesa Hamela, na Veliku Gospu, kad su na poziv predsjednika Biskupske konferencije Francuske Georgesa Pontiera katolički vjernici u crkvama palili svijeće za ubijenog svećenika i "molili se za Francusku"."Katolici su se svakog 15. kolovoza molili za Francusku, ali ta tradicija se izgubila poslije Drugog svjetskog rata. Vrijeme je da se obnovi", rekao je nadbiskup Pontier u svom pozivu.