Francuski dugovi se približavaju talijanskima ili grčkim

Pierre Moscovici, bivši francuski ministar financija i sadašnji predsjednik tamošnjeg ureda za reviziju mora priznati kako je stanje francuske državne blagajne u žalosnom stanju: po posljednjim računicama iz prvoga kvartala ove godine, vlada u Parizu troši 5,5% novca više nego što zapravo ima, a Francuska je sa 111,9% državnog duga obzirom na BDP prestigla i Španjolsku (109,8%).

To doduše nije još razina jedne Italije (140,6%)ili Grčke (165,5%), ali ako se taj deficit drugog po veličini gospodarstva Europe pogleda u apsolutnim brojkama, to je onda zastrašujuća planina državnog duga. Ove godine će Francuska morati platiti 57 milijardi eura – čak ne za otplatu, nego samo za kamate na nagomilane dugove, što je dobrih tri puta više nego što je bilo 2021.

Moscovici je bio gost radija France Inter i tamo su ga suočili s teškim pitanjima: kako da Francuska uloži golema sredstva u ekološku transformaciju, u digitalizaciju i nove tehnologije, kako da i Francuska i Europa plate i za svoju obranu i da pomognu Ukrajini dok je državna blagajna prazna?

"Nipošto ne povećati porez!"

Tu se nije čulo ništa osim uobičajenih fraza političara: treba se „mudro“ djelovati, mora se smanjiti deficit i dugove bez da se ugrozi gospodarski rast. Tu bi možda bilo potrebno i razmisliti o povećanju poreza, tim više što i francuska oporba glasno traži drastično povećanje poreza i za međunarodne kompanije i za super-bogate.

To redovito dobro zvuči građanima i biračima, makar kad se to preračuna u eure i cente, to su u pravilu iznosi daleko od dovoljnih da bi se pokrila rastrošnost države. Ali i takvo povećanje poreza kategorički odbija trenutni francuski ministar financija Bruno le Maire. On je „apsolutno protiv povećanja poreza za naše građane“, izjavio je na postaji RTL. No vlada već ima spremne mjere štednje: tu će se „rezati“ razvojna pomoć, potpora za ekološko saniranje zgrada, smanjit će se pomoć za daljnje školovanje... Tu bi se trebalo uštedjeti nekih 10 milijardi eura, a već se radi i na novom programu gdje će se uštedjeti još 20 milijardi.

Francuski ured za reviziju računa da bi država trebala smanjiti svoje troškove za najmanje 50 milijardi eura godišnje kako bi tako, barem do 2027. došla do propisane granice deficita u zoni eura od 3% BDP-a. Naravno, bilo bi bolje štedjeti još više kako bi se otplatio i dio državnog duga. „Moramo konačno odlučiti, koji državni izdaci su dobri, a koji nisu. Što potiče inovacije, investicije, gospodarski rast i zaposlenost? I što se može rezati bez da se ugrozi razvoj naše zemlje?“ - pita Moscovici na France Inter.

Opet će biti prosvjeda...

Francuska država zapravo ima znatno veće izdatke od gotovo svih drugih zemalja Europe: oni čine 56% BDP-a. Ali to je tijesno povezano s ionako borbenim zahtjevima sindikata i zaposlenih: sjetimo se pravog rata koji se vodio za reformu mirovina, iako i po toj „novoj“ mirovini Francuzi stoje daleko bolje nego mnogi umirovljenici Europe. Francuski ministar u ovim mjerama štednje očito želi smanjiti i druge izdatke socijalne skrbi, kao što je potpora nezaposlenima – i tu je prilično izvjesno kako bi opet moglo biti prosvjeda i nemira na ulicama gradova Francuske.

Francuski ministar Le Maire je već sedam godina na čelu ministarstva financija – osjeća li se odgovornim što je francuska blagajna u tako lošem stanju? Naravno da ne: deficit i dug su „otprilike“ na razini koju je i predvidio i to je čak „razmjerno dobro“. Ministar objašnjava kako je problem negdje drugdje: „Mi smo možda podcijenili mogućnost da će se inflacija tako brzo smanjiti. Tako imamo manje prihoda od poreza na dodanu vrijednost, manje prihoda iz mase prihoda građana i manje poreza iz poduzeća. Sve u svemu, to je nekih 21 milijarda eura manjih državnih prihoda.“

No problem je i što je „inflacija“ u ovom slučaju bila posljedica poskupljenja, a ne tiskanja novca. Građani doista manje troše i tvrtke manje ulažu, ali to je proces s kojim su se morale pomiriti sve države zone eura. Francuskoj nema drugog izbora nego dobro pogledati, gdje to troši novac – a to će biti vrlo vruće političko pitanje i za francuskog predsjednika Macrona.

aš/ARD