Francuzi idu prerano u mirovinu

Već u novogodišnjem govoru je francuski predsjednik Sarkozy upozorio svoje sugrađane, što ih čeka u 2010: reforma mirovinskog sustava što je tek druga riječ za dulji radni vijek građana, dodajući i sam kako će to biti "bolni proces". Francuska je još uvijek pravi raj za umirovljenike: tamo i žene i muškarci u mirovinu odlaze sa 60 godina, ali je već svima jasno kako se to u budućnosti više neće moći plaćati.

Jer i Francuska postaje država sve starijih ljudi, a ove kalkulacije radnog vijeka potječu iz sasvim drugih vremena. Odmah nakon 2. Svjetskog rata su Francuzi mogli očekivati kako će navršiti najviše 62 godine - danas građani te zemlje opravdano mogu očekivati da će gasiti i 80 svjećica rođendanske torte. Rezultat jest da već i danas za oko 10% volumena mirovina koje se isplaćuju, nema pokrića u prihodu iz plaća zaposlenih.

Nema onih koji bi - plaćali!

Uvjerljiva većina stanovnika Francuske je protiv produljenja radnog vijeka. Prema nekim ispitivanjima, čak 63% građana smatra kako je već i 60 godina krajnje vrijeme da se prestane raditi. O nekakvoj perspektivi kao iz susjedne Njemačke gdje je odlučeno da se u mirovinu mora tek sa 67 godina, ne žele niti raspravljati i spremni su opet krenuti na ulice kako bi zaštitili svoja prava.

Ali čak i sindikalne vođe su mnogo opreznije sa svojim izjavama: uoči današnjeg početka pregovora su se čak i od sindikalista čuli prijedlozi o "dužem razdoblju plaćanja davanja za mirovinsko osiguranje" - što je teško izvedivo bez dužeg radnog vijeka. I njih je uplašio primjer Njemačke jer se Berlin odlučio na taj korak nakon što je postalo jasno kako jednostavno neće biti tog novca kojim se može plaćati sve veća vojska umirovljenika. Utoliko je jasno: ili će se raditi duže, ili će se plaćati više, ili će mirovine biti manje pa će biti nužno uplaćivati i dodatno mirovinsko osiguranje.

Žurno - ali ne baš prebrzo

Sada se pak od francuskih sindikalista čuju i prilično kreativne ideje o mirovinskom sustavu. Na primjer da se svaki posloprimac obaveže u životu raditi ukupno 65.000 sati. Kako će ih raspodijeliti, kada će u životu raditi više, a kada manje - to bi mogli sami odlučiti. Teško je vjerojatno i da će ta ideja osvojiti Francuze, a još manje politički vrh. No nešto se mora promijeniti - i to hitno.

Doduše, možda ne baš previše žurno: u ožujku su u Francuskoj komunalni izbori i obzirom na već očitu sve slabiju podršku koju uživa predsjednik Sarkozy i njegova stranka doista je posljednje što im treba masovni prosvjedi koji bi lako mogli biti kud i kamo veći od onih kada se odlučivalo samo o ukidanju povlaštenog radnog doba samo za određene skupine zaposlenika. Utoliko se reforma može očekivati do ljeta - ili kao što je i sam francuski predsjednik izjavio: u godini 2010.

Autor: A. Šubić (wdr, afp)

Odg. ur.: Z. Arbutina