Gastarbajtersko robovanje u Rusiji

On se predstavlja kao gospodin Kim. Svoje puno ime ne želi otkriti jer to smatra previše opasnim. Strahuje za svoju obitelj koja je još u Sjevernoj Koreji. On je u bijegu. Već 13 godina. Pobjegao je od teškoga rada koji više nije mogao izdržati. Svakodnevno maltretiranje, izoliran u tuđini, bez slobodnog vremena, bez odmora. I s mizernom plaćom, bez obzira na težinu posla. Dvije godine je gospodin Kim teško radio u Rusiji. On je jedan od tisuća gastarbajtera koje je Pjongjang poslao u inozemstvo na rad, a koji često žive kao robovi.

Koliko ih je ukupno nije poznato. Procjene su vrlo različite. Organizacija za ljudska prava NK Watch, sa sjedištem u južnokorejskom Seoulu, procjenjuje da ih je preko 100.000. Ujedinjeni narodi su nešto oprezniji s brojkama. "Mi polazimo od toga da je trenutno u inozemstvu angažirano 20.000 sjevernokorejskih radnika", kaže posebni UN-ov istražitelj za Sjevernu Koreju, Marzuki Darusman. Većina ih je poslana u Kinu i Rusiju, ali i na Srednji istok. Ima naznaka da na velikim gradilištima u Kataru, gdje se rade stadioni za Svjetsko nogometno prvenstvo 2022., rade i sjevernokorejski gastarbajteri. Po jarkom suncu i nesnosnim vrućinama.

Propali snovi

Potpuno drukčiji, ali ništa manje nepodnošljivi uvjeti rada bili su da gospodina Kima u Rusiji. Radio je u Tindi, sasvim na istoku zemlje, u jednom šumarskom poduzeću. Danima je od jutra do mraka sortirao drvene trupce za izvoz. "Morali smo raditi na temperaturama i do minus 60 Celzijevih stupnjeva. To je bilo ekstremno naporno i za tijelo i za dušu", pripovijeda on za Deutsche Welle. Godišnjeg odmora nije imao, slobodno je imao samo na Novu godinu. "Više od 2.000 sjevernokorejskih gastarbajtera je bilo u tom poduzeću. U mojoj skupini smo bili nas šestorica."

Njih šestorica nisu samo radili skupa, nego su skupa i stanovali u jednom kontejneru. Bez grijanja i tekuće vode. Nisu smjeli napustiti područje na kojemu su radili. Nasilje nije osjetio, kaže gospodin Kim, ali brzo se osjećao prevarenim - od vlastite vlade. Jer, kad je otišao u Rusiju imao je sasvim druga očekivanja i nade. "Kod svoga sjevernokorejskog poslodavca sam se svjesno javio za rad u inozemstvu jer sam kod kuće premalo zarađivao. Time nisam mogao prehraniti obitelj." Šansa da zarađuje 130 američkih dolara mjesečno izgledala mu je privlačno. Zato je odmah pristao kad mu je rečeno da je odabran za rad u Rusiji.

Ali, od obećane plaće je dobio jako malo. "Gotovo 95 posto moje plaće išlo je izravno sjevernokorejskoj vladi", kaže on ogorčeno. To nije jedini slučaj. Jer, za režim u Pjongjangu gastarbajteri su dobar izvor nužno potrebnih deviza.

Jedini izlaz - bijeg

2002. gospodin Kim nije više izdržao. Radio je svakodnevno prosječno 16 sati, ponekad je to bilo gotovo 20 sati. Kad više nije mogao, odlučio je pobjeći i iskoristio prvu priliku. Dok su sjevernokorejski nadzornici održavali redovitu konferenciju on je uspio neprimijećen pobjeći. "Više mjeseci sam malo po malo štedio novac. Tako sam kupio kartu za vlak i otišao." Nastanio se na drugom području gdje ga nitko nije poznavao. Ali, u Rusiji je ostao još više od deset godina, radio u građevinarstvu. 2013. je odlučio otići u Južnu Koreju. Od tada živi ponovo na korejskom poluotoku, samo s druge strane granice. U međuvremenu mu je više od 50 godina, svoju točnu starosnu dob ne želi otkriti.

Za svoju sigurnost se ne boji, dosad nije bilo nikakvih prijetnji protiv njega. Za to postoji jednostavan razlog, objašnjava gospodin Kim. "Sjevernokorejsko vodstvo uopće ne zna da sam ja pobjegao. Jer, da su sjevernokorejski nadzornici u Pjongjang javili da sam nestao, oni bi i sami bili kažnjeni." Zato se često događa da takvi slučajevi budu gurnuti pod tepih. Ali, on ipak stalno živi u strahu za svoju obitelj. "Ako se jednog dana ipak dozna da sam pobjegao to bi za njih moglo imati strašne posljedice."

UN-ova istraga?

Pa ipak, gospodin Kim ne želi šutjeti. Ovih dana je skupa s drugim sjevernokorejskim izbjeglicama UN-ovo Vijeće za ljudska prava izvijestio što mu se dogodilo. Teško je optužio sjevernokorejski režim. Nada se da time može skrenuti pozornost svjetske javnosti na svakodnevne zločine koje sjevernokorejsko vodstvo čini nad tamošnjim pučanstvom.

Posebni UN-ov istražitelj za Sjevernu Koreju, Marzuki Darusman, zna za takve priče sjevernokorejskih izbjeglica. I sad je najavio da će nešto poduzeti. Namjerava provjeriti optužbe koje iznose sjevernokorejski gastarbajteri u inozemstvu. Krajnje je vrijeme za preciznu istragu, kaže Darusman. Prije nešto više od godinu dana jedna tročlana UN-ova komisija je već objavila opsežan izvještaj o stravičnim kršenjima ljudskih prava u Sjevernoj Koreji. Komisija je došla do zaključka da je državno vodstvo izravno odgovorno za zločine kao što su sustavno mučenje i ubojstva.