Gaza: u potrazi za nestalim članovima obitelji

Muhammad Anza iz Rafaha, grada u blizini granice Pojasa Gaze s Egiptom, već tjednima traga za svojim ujakom Ibrahimom Al-Shaerom koji je nestao početkom svibnja. "Od tog dana više se nije vratio i nismo se čuli s njim", rekao je 19-godišnji Anza u telefonskom razgovoru za DW iz Gaze. "Vrlo smo zabrinuti. Želimo znati gdje je, želimo znati je li mrtav kako bismo ga mogli sahraniti i žalovati ga, ili ga je uhitila izraelska vojska."

Kada je izraelska vojska pokrenula svoju ofenzivu u istočnom Rafahu 6. svibnja kako bi eliminirala Hamas, palestinsku militantnu grupu koja je izvela terorističke napade 7. listopada prošle godine u južnom Izraelu, Al-Shaeru i njegovoj porodici naređeno je da napuste svoj dom u tom području. Anza je rekao da se njegov ujak pokušao vratiti nekoliko dana kasnije kako bi provjerio kuću i uzeo neke stvari koje obitelj nije imala vremena ponijeti sa sobom tijekom bombardiranja.

Obitelj je, kaže Anza, pretražila bolnice i zamolila susjede koji su se vratili otprilike u isto vrijeme da provjere u njihovim kućama. U blizini je bilo bombardiranja i zračnih napada, ali su hitne službe imenovale poginule.

„Kontaktirali smo policiju, Crveni križ i mjesne odbore, ali ne znamo gdje je i nitko ništa ne zna", kaže Anza.

Ova obitelj je, kao i mnoge druge, sada na društvenim mrežama objavila fotografiju i opis okolnosti Al-Shaerova nestanka, ne znajući kome bi se inače obratila.

Tisuće neidentificiranih tijela i nestalih osoba

S ratom između Izraela i Hamasa koji vlada u Gazi, a koji traje deveti mjesec, čini se da su tisuće ljudi nestale u palestinskoj enklavi. Mnogi su nestali pod ruševinama nakon zračnih napada. Vjeruje se da su drugi zaustavljeni na izraelskim kontrolnim točkama dok su se pokušavali vratiti u sjeverni pojas Gaze ili pobjeći na jug.

Iako je točan broj nestalih osoba nepoznat, Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC) zabilježio je 6.500 slučajeva nestalih osoba u Gazi od početka sukoba.

"Od 7. listopada smo otvorili telefonske linije na koje ljudi mogu nazvati ako imaju rođake koji su nestali iz bilo kojeg razloga, poput navoda o pritvaranju ili uhićenju, ako su razdvojeni tijekom evakuacije ili ako su možda ranjeni ili ubijeni ", rekla je Sarah Davies, zadužena za komunikacije ICRC-a u Jeruzalemu.

Čak ni tijela koja se pronađu i donesu u mrtvačnice u Gazi nije uvijek lako identificirati. Od 10. lipnja 9.839 tijela ležalo je u mrtvačnicama neidentificirano, prema navodima Ministarstva zdravstva kojim upravlja Hamas, dok je identificirano 27.325 drugih.

Više od 37.000 Palestinaca umrlo je dosad u posljednjem ratu Izraela i Hamasa u Gazi, prema podacima Ministarstva zdravstva. U ovom brojkama se ne radi razlika između boraca i civila. U međuvremenu, prema podacima Izraelskih obrambenih snaga, najmanje 650 vojnika ubijeno je u napadima 7. listopada, od čega 298 tijekom kopnene operacije u Gazi koja je započela krajem listopada 2023. godine.

Davies kaže da je pronalaženje nestalih iznimno teško zbog situacije u Gazi. "Iako imamo veliko iskustvo u praćenju u ratnim zonama, trenutno je aktivno praćenje nemoguće", kaže ona.

Crveni križ obično provodi aktivno traženje, što uključuje obilaženje i kucanje na vrata ljudima kako bi im postavili pitanja. Ali upravo sada u Gazi, "ljudi nemaju vrata za početak", kaže Davies, i dodaje da su ljudi stalno u pokretu i raseljavanju.

Izgubljeni telefoni i slaba komunikacija

Slabe komunikacijske linije i izgubljeni mobiteli ponekad dodatno otežavaju da se dopre do ljudi. ICRC ima pet telefonskih linija u Gazi koji uzimaju osnovne informacije od ljudi koji traže svoje najmilije, kao na primjer gdje su posljednji put viđeni. Stručnjak za traženje potom poziva obitelji i pokušava sastaviti dosje.

"Operateri na telefonskoj liniji čuju priče obitelji i to je vrlo potresno", kaže Davies. "Neki su izgubili više članova obitelji ili su odvojeni od bliske rodbine. I ne znate je li to zato što su pod ruševinama ili zato što su izgubili mobitel ili SIM karticu, i zato ih njihova obitelj ne može kontaktirati ili su samo u području bez veze i interneta, ali su dobro."

Imena nestalih provjeravaju se na popisima nekoliko bolnica koje još rade ili s popisima pritvorenih koje je objavio Izrael.

Od 7. listopada Izrael je uhitio tisuće Palestinaca u Gazi i odveo ih u centre za pritvor u Izraelu zbog navodne povezanosti s militantnim organizacijama.

Izrael privodi mnoge osumnjičene ekstremiste

Posljednjih tjedana pojavili su se izvještaji izraelskih organizacija za ljudska prava i zviždača o teškim zlostavljanjima u vezi s centrom za pritvor Sde Teiman u južnom Izraelu.

Palestinci su pritvoreni prema Zakonu o borcima u paravojnim formacijama, izmijenjenom zakonu koji je izraelski parlament, Kneset, donio u prosincu 2023., a koji omogućuje izraelskoj vojsci uhićenja osumnjičenih pripadnika oružanih snaga. Za mnoge se optužbe pokažu netočnima i ti ljudi bivaju u nekom trenutku vraćeni u Gazu.

Mohammed Al-Madhoun traži svog brata Khalila, 47-godišnjeg bivšeg zaposlenika palestinskih vlasti u Gazi koji je na početku rata protjeran sa sjevera u Khan Younis sa svojom sestrom udovicom.

"Žena mog brata i troje djece ostali su u sjevernoj Gazi. Jako su mu nedostajali i nekoliko puta se pokušao vratiti na sjever, iako je znao da je to opasno", rekao je Al-Madhoun. „18. svibnja ga nisam zatekao u njegovom šatoru koji je do moga", kaže on.

Khalilov mobilni telefon u međuvremenu je isključen, a pretrage u bolnicama i preko Crvenog križa nisu dale nikakve informacije. Obitelj se također obratila društvenim medijima, ali osim prijavljenog viđenja u Deir al-Balahu u središnjoj Gazi, Khalilu više nema traga.

Al-Madhoun sumnja da je njegov brat pokušao prijeći natrag u sjevernu Gazu i da ga je izraelska vojska ili uhitila na kontrolnoj točki ili da je ubijen pod nepoznatim okolnostima.

"U stalnoj smo konfuziji, ne znamo njegovu sudbinu i nitko nema odgovor. Samo se nadamo da je živ", rekao je Al-Madhoun.

„Najbolniji dio u zonama sukoba širom svijeta je neizvjesnost oko sudbine voljenih", kaže Sarah Davies.

"To nije gubitak kuće ili nemati što jesti ili ne znati gdje će naći voda, nego biti odvojen od članova svoje obitelji, a da ne znate što im se dogodilo. Možda su živi i imate nadu u to, ali također razmišljate o najgorim mogućim scenarijima“, kaže ona.