Genocid nad Sintima i Romima - poruka za mlade

Branili su se uzalud: majke s malom djecom, stari i bolesni ljudi… U noći između 2. i 3. kolovoza 1944. masovno su nabijeni u plinske komore koncentracijskog logora Auschwitz-Birkenau.

Samo u toku te noći esesovci su pobili 4300 ljudi – bila je to strašna epizoda Porajmosa, kako se naziva genocid nad Sintima i Romima u Europi.

Nacistička Njemačka je ubila oko 500.000 pripadnika najveće europske manjine – u logorima i getima. Ti ljudi su ubijani plinom, strijeljani, izgladnjivani, umirali na prinudnom radu ili su služili kao pokusni kunići u medicinskim eksperimentima.

Europski dan sjećanja

Godine 2015, Europska unija je proglasila 2. kolovoz za Europski dan sjećanja na Holokaust nad Sintima i Romima. Na spomen-svečanostima povodom 80. godišnjice stravične noći, pored preživjelih i članova obitelji ubijenih, sudjelovat će i političari.

Njemačku će na toj manifestaciji predstavljati predsjednica Bundestaga Bärbel Bas. Ona je tim povodom poručila: „Progon Sinta i Roma u nacionalsocijalizmu mnogima još nije poznat. Zato mi je vrlo važno da govorim na Europski dan sjećanja na Holokaust nad Sintima i Romima – i doprinesem da se održi sjećanje na žrtve.“

„Molim se da se to ne ponovi"

Pored Auschwitza, u Europi postoje i bezbrojna druga mjesta progona i ubijanja Sinta i Roma. Christian Pfeil je preživio genocid kao beba – zajedno sa svojim roditeljima i braćom i sestrama. Danas ima 80 godina i koristi svaku priliku kako bi govorio o progonima i uništenju, da ne bi ispalo da je, kako je rekao za DW, "Mnogo ljudi umrlo ni za što.”

On govori u školama, a na Dan sjećanja je govorio u New Yorku pred Ujedinjenim narodima, u Berlinu, Bruxellesu i Auschwitzu – gdje je ubijeno četvero djece jednog njegovog rođaka. “Nadam se da će buduće generacije učiti iz povijesti i molim se da se to ne ponovi”, rekao je on u Auschwitzu 2022.

“Rasističkih tendencija ima u čitavoj Europi”, upozorava Pfeil. On kaže da je anticiganizam forma rasizma usmjerena protiv Sinta i Roma. Christian Pfeil se obraća mladima: „Zato se morate zalagati za demokraciju i da se odlučno suprotstavite anticiganizmu, antisemitizmu i rasizmu. Obiđite spomenike i mjesta progona i sami stvorite sliku onoga što se s tim ljudima događalo”.

Rođenje u getu: glad, hladnoća i nasilje

Roditelji, kao i braća i sestre Christiana Pfeila,  16. svibnja 1940. su u rano jutro odvedeni iz svog stana. Iz Triera su isprva deportirani u jedan sabirni logor u Kölnu, a potom u okupiranu Poljsku.

Christian Pfeil je rođen početkom 1944. u getu Lublin. Čitava obitelj je gladovala i bila na teškom prinudnom radu. Roditelji i braća su mu kasnije pričali da su ih više puta vodili na lažna pogubljenja. Kada bi oficiri SS navečer organizirali zabave, njihov otac je morao svirati. Za to je dobivao ostatke hrane. Tako je uspio održati obitelj na životu.

Za Pfeila kao bebu nije bilo ni pelena ni odjeće. Kaže da ga je majka nosila sa sobom na prinudni rad umotanog u otpatke tkanina i stavljala ga pored sebe na snijeg. Pričala mu je da su logorski čuvari i pripadnici SS-a ubijali djecu koja su plakala. I da je mislila: „Bolje da se smrzneš pored mene, nego da te ti užasni ljudi ubiju u baraci".

Učenici u Auschwitzu – uznemirujući obilazak

„Pravo je čudo da smo preživjeli" – pod tim naslovom je udruga AG Frieden – Radna zajednica mir organizirala predavanje Christiana Pfeila u Trieru. Dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, mnogi nisu uspjeli ući. Na podiju su pored Pfeila sjedila i dva učenika jedne gimnazije koja su početkom godine posjetila memorijalni centar u Auschwitzu.

Yannick Lange (17g.) kaže za DW da je to bilo značajno iskustvo. Spominje osobne stvari zatvorenika, cipele, odjeću, naočale, a posebno prostor u kojem se nalaze gomile odsječene kose: „Onaj tko tu ne zaplače… Jasno je da tu čovjeka potpuno obuzmu emocije i da se tako nešto ne zaboravlja".

I nakon rata progonjeni i ponižavani

Nakon što je Crvena armija oslobodila Auschwitz, porodica Pfeil se vratila u Trier – u svoju domovinu. Ali, Christian Pfeil naglašava da diskriminacija i progoni nisu prestali nakon 1945. godine. Njegovi najbliži rođaci su teško bolesni i nesposobni za rad. A obitelj je ovisna o pomoći države.

Na funkcijama se još nalaze ljudi koji su u vrijeme nacista bili odgovorni za deportacije. I upravo takve ljude obitelj Pfeil mora moliti za pomoć. Tom prilikom je državne urede obilazio njegov otac koji je bio nepismen, i zbog toga je sin često išao s njim. „Bili su razočarani zbog toga što smo još živi“, kaže Christian Pfeil.

Njemačka je tek 1982. priznala rasistički genocid nad Sintima i Romima. A 2022. je njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier u jednom govoru spomenuo kako je nepravda prema Sintima i Romima nastavljena i nakon 1945, nazvavši to njihovim „drugim progonom". Tom prilikom je zamolio Sinte i Rome za oprost.

Kako se obraniti?

Christian Pfeil kaže da je u školi bio maltretiran i uvijek prvi sumnjičen kada bi nešto nestalo ili bilo ukradeno. Kasnije je činio sve da bi se dokazao, isprava kao pjevač, kasnije i kao ugostitelj. Otvorio je i lokal u kojem su nastupali poznati glazbenici, a kasnije i restoran, s kojim je bio uspješan.

Happy end? Nikako.

Javi TV-servis Südwestfunk je 90-ih godina emitirao film u kojem Pfeil na romskom jeziku – s njemačkim titlovima – pjeva pjesmu „Velika Njemačka, Heil Hitler – nikad više".

Uslijedilo je telefonsko maltretiranje, dobivao je prijetnje smrću. Njegov lokal je demoliran i na njemu su naslikani kukasti križevi i SS simboli. Pfeil je renovirao lokal i ponovo ga otvorio, ali je uslijedio još jedan napad u kojem su mu ponovno sve uništili. Htio je otići u inozemstvo, ali nije mogao zbog starije braće i sestara: oni su patili od traumatski uzrokovanog paničnog straha od zatvorenih prostora posebno u prijevoznim sredstvima. I tako je on prvo prešao na selo i tamo se nastavio baviti ugostiteljstvom, a kasnije se vratio u Trier, gdje je 2024. proglašen za počasnog građanina.

Borba protiv diskriminacije

Od 90-ih godina naovamo, u Njemačkoj se mnogo toga promijenilo. Država je dobila svog povjerenika za anticiganizam – Mehmeta Damagülera. On upozorava na sve forme rasizma prema Sintima i Romima i predlaže promjene zakona. Ured za prijavljivanje rasističkih ispada i informiranje o anticiganizmu MIA prenosi da je tijekom 2023. godine zabilježeno više od 1.200 rasističkih delikata, među kojima i deset slučajeva ekstremnog nasilja.

To je gotovo dvostruko više nego 2022.

A ove godine je jedna obitelj Sinta iz Triera prijavila da su joj na kućnim vratima iscrtani kukasti križevi.

Odmah pored katedrale u Trieru, nalazi se spomenik progonjenim i ubijenim Sintima i Romima. Otkriven je 2012.

Auschwitz, New York, Trier – gdje god Christian Pfeil drži govor, obraća se prije svega mladima. „Desničarski radikalizam je sve prisutniji u Europi", upozorava on tom prilikom, i dodaje: „Moramo se braniti, moramo obrazovati mlade!"

A učenik Yannick Lange poručuje: „Moramo pripaziti u kom smjeru razvija društvo. I da povedemo računa da svatko da svoj doprinos ispravnom razvoju".