Glazbom protiv strahova i rata
11. kolovoza 2013
Do sada jedini na svijetu panarapski Orkestar mladih (Arab Youth Philharmonic Orchestra) ujedinjuje 60 glazbenika iz sedam arapskih zemalja: Egipta, Alžira, Bahreina, Libanona, Sirije, Tunisa i Palestine. Oni su ovih dana u Berlinu održali koncert pod dirigentskom palicom Heinera Buhlmanna. Njihov reportoar se sastojao od djela europskih majstora, ali i tradicionalnih arapskih kompozicija. „ Primjerice, sviramo i djelo Claudea Debussyja „Plesovi za harfu“, budući da je harfa zapravo jedan egipatski instrument. Jako sam ponosna što mogu po prvi put kao solistica svirati u jednom orkestru. Za mene je to neopisivo iskustvo“, kaže 22-godišnja Toaa Salah El Deen iz Kaira.
„Ovaj orkestar simbolizira viziju jednog mirnog suživota u arapskom svijetu“, kaže osnivač orkestra, dr. Fawzy El Shamy, bivši direktor Konzervatorija u Kairu. Kada govori, on djeluje optimistično, a takva je zapravo i atmosfera među mladima u orkestru. „Naravno da mladi u pauzama govore o politici. Svi oni žele živjeti u miru. Pitaju se koja je pozadina sukoba, kao i o stvarima koje vide na televiziji, a koje im nisu jasne. Ta razmjena mišljenja je jako važna. A tu pozitivnu energiju tada prenosimo i na koncertima“, kaže on.
Bijeg u glazbu
„Svaki dan stižu nove loše vijesti! Polako naš život doista postaje jako težak. Više ništa nije kako je bilo. No, nitko nam ne može reći što da radimo. Čekamo. Ali, na koga? Nešto se mora dogoditi. Bijedi mora konačno doći kraj, kao i tim borbama. Stvarno, jedino što želimo je – mir!“, kaže čelist Somar Aškar iz Damaska opisujući situaciju kod kuće. Njegov put do Berlina vodio ga je preko Libanona. Došavši u Njemačku, ovdje je utočište pronašao u glazbi. „Prije smo na probama uvijek bili sretni. No, to smo u ratu izgubili. Pa ipak, ne odustajemo, ja se borim glazbom. Moji prijatelji i ja i dalje uporno pokušavamo glazbom ljude učiniti sretnima i da barem malo zaborave što se u Siriji događa“, kaže on.
Mnogo otvorenih pitanja
„Gotovo 30 posto glazbenika u našem orkestru dolazi iz Sirije. Pitala sam ih kakva je situacija kod njih, te tko je za, a tko protiv Bašara al Asada? I uopće, htjela sam saznati što se tamo događa“, kaže violinistica Jasmin Assom de Meledin El Serafi iz Aleksandrije. „Onda su mi objasnili da se mnogi Sirijci nalaze u Bašarovoj vojsci i pucaju po civilima. Nitko niti od njih ne razumije zašto“, kaže ona.
„No, u glazbi ne postoji pogrešno ili ispravno. Iako mi Arapi klasičnoj glazbi rado dodajemo neki drugi karakter, s našim dirigentom Heinerom Buhlmannom ipak uvijek pronađemo zlatnu sredinu. Iako bismo mi rado svirali polaganije, on nas uvijek tjera da sviramo brže. I to je super! To tako funkcionira!“, kaže 22-godišnji Kalim Samir Sale, iz Egipta.
On dodaje kako zapravo nerado govori o politici, budući da ovdje uvijek postoje dva mišljenja i svatko želi biti u pravu. „I zato mislim da je bolje da u današnje vrijeme mislimo samo na glazbu. Politička situacija me ne zanima. Ona nije u redu i to vidi svako dijete“, kaže on. A kao jedan o glazbenih suvenira, ovaj je orkestar na gostovanje u Berlinu donio i Arapsku Suitu Attie Šarare iz godine 1978. Riječ je o sklopu melodija iz Egipta, Maroka, Jordana, Libije, Sirije i Libanona.
Nakon koncerta svi djeluju opušteno i sretno. Kao da i nema rata i kao da se više neće vratiti u svoju svakodnevicu – u rat u Siriji, kao i na prosvjede na trgu Tahrir u Kairu.