Godina užasa na europskom tržištu rada

„Annus horribilis“, odnosno, godina užasa – tako su mnogi ocijenili situaciju na tržištu rada u EU u godini koja se upravo završava. Naime, postotak nezaposlenih je u 17 država euro-zone iznosio više od 17 posto, što je najviša ikada izmjerena vrijednost od postanka ove zajednice država. Financijska i dužnička kriza, ostavile su dakle svoj trag prvenstveno na polju rada. Posebno su pogođene bile zemlje na jugu Europe kao što su Portugal, Španjolska, Italija i Grčka. Kako je ovih dana naglasio parlamentarni zastupnik u grčkom Parlamentu Konstantinos Karagkounis situacija u njegovoj zemlji je jednostavno katastrofalna. „U Grčkoj je doista riječ o humanitarnoj katastrofi. Nezaposlenost je ogromna, ona iznosi oko 27 posto, nezaposlenost među mladima čak i do 60 posto. Ovo je za nas sasvim nova situacija, no znam da je i u drugim zemljama slično. Španjolska primjerice ima slične probleme“, izjavio je ovaj grčki konzervativni političar.

Poboljšanje nije na vidiku

Prema riječima i prognozi povjerenika Europske komisije Olija Rehna, zemlje euro-zone bi sljedeće godine polako trebale početi izlaziti iz krize i početi se oporavljati a njihova gospodarstva ponovno rasti. „No, na tržištu rada se ovo poboljšanje za sada neće primjećivati“, rekao je Rehn. Broj nezaposlenih bi sljedeće godine trebao ostati isti kao i do sada. Mnogobrojni sastanci ministara i šefova vlada do sada ne pokazuju nikakav učinak kada je riječ o smanjenju broja nezaposlenih kod mlađih od 25. godina.

„No, ovaj problem se ne tiče samo mladih već i njihovih obitelji i roditelja. A društvo koje ima dovoljno sredstava za spas valute i financijskog sustava, trebalo bi biti u stanju i mladima pružiti dugoročnu i vjerodostojnu šansu“, upozorio je predsjednik Europskog parlamenta, njemački političar Martin Schulz (SPD).

Istraživanje Europskog ureda za statistiku, Eurostat, potvrdilo je njegove riječi. Opasnost od siromaštva je u Europi drastično porasla. U međuvremenu je čak jedna četvrtina Europljana, znači oko 125 milijuna osoba, pogođena ili joj prijeti siromaštvo. Ostvarivanje dugoročnih gospodarskih ciljeva EU-a, Agenda 2020. su prema istraživanjima Eurostata također u opasnosti.

Jamstvo za stjecanje radno mjesta trebalo bi uliti nove nade

Šefovi vlada i država euro-zone, odlučili su u borbu s nezaposlenošću mladih uložiti dodatnih šest milijardi eura – prvenstveno u dodatna obrazovanja i kvalifikacije. No, ovaj novac bi trebale dobiti samo one regije gdje nezaposlenost mladih iznosi 25 posto. Time bi se ovaj problem rješavao samo „mjestimično“. Merkel, Hollande i drugi, donijeli su isto tako i odluke koje bi trebale mladima jamčiti dobivanje radnih mjesta. Mladi bi ubuduće četiri mjeseca po završetku škole, morali dobiti ili radno mjesto, ili mjesto za daljnju izobrazbu i školovanje ili praksu.

Prema mišljenju mnogih stručnjaka za tržišta rada, ovi koncepti su „zgodne ideje“ koje će međutim biti teško pretvoriti u stvarna djela. „Jamčiti nekome radno mjesto, pretpostavlja postojanje nekog učinkovitog ureda za rad. No, mnoge zemlje članice nemaju uopće ovakve urede pa nisu ni u mogućnosti pružiti ovakve usluge. To su u pravilu upravo one zemlje u kojima vlada i najveća nezaposlenost i koje su najviše pogođene krizom. Samim time one nemaju dovoljno sredstava za usluge ovakvog tipa“, kritizira primjerice Massimiliano Mascherini, talijanski gospodarski stručnjak. Njemačka kancelarka Angela Merkel je s time u svezi na posljednjem sastanku šefova vlada i ministara rada naglasila kako su „uredi za rad dijem Europe već izradili plan suradnje prema kojem bi ubuduće mogli učinkovitije surađivati i izmjenjivati iskustva“. Međutim, kako i kada bi taj plan trebao početi sa stvaranjem novih radnih mjesta, to za sada nije poznato.

„Rad ne stvaraju političari“

„Mnoge zemlje članice bi hitno trebale uvesti reforme na tržištu rada kako bi riješile svoje probleme. Trenutno je tako da mladima čak nije omogućen niti pristup ovim tržištima. Moglo bi se reći da je u tim zemljama budućnost mladih žrtvovana na oltaru starijih generacija koje žive iznad svojih mogućnosti“, kaže Mascherini dodajući da se to prvenstveno odnosi na zastarjele zakone zaštite od otkaza kao i na nefleksibilne radne ugovore.

Ono što je učinkovito su za sada samo pojedine inicijative privatnih poduzetnika. U Španjolskoj i Grčkoj su primjerice uz pomoć njemačkih poduzeća nastala nova mjesta za izobrazbu mladih. Njemačke firme su tijekom prošle i pretprošle godine mlade iz zemalja pogođenih krizom intenzivno pozivale u Njemačku. No, iako je ova inicijativa bila pozitivna, ona nije mogla riješiti cijelokupni problem.

Osim toga, usprkos otvorenim granicama u Europi, za sada tek mali postotak ljudi (dva do tri posto) radi negdje izvan granica svoje zemlje. Nadležni povjerenik za ova pitanja pri EU-u, Laszlo Andor najavio je stoga za slijedeću godinu uvođenje promjena kako bi se smanjile birokratske barijere i ljudi mogli jednostavnije u inozemstvu pronaći posao.

Sljedeći sastanak na vrhu šefova vlada i ministara rada zemalja članica euro-zone s temom nezaposlenosti, najavljen je za sljedeću godinu, koncem ožujka. Sastankom će predsjedavati Grčka. „A do tada moramo imati konkretna rješenja“, naglasio je grčki političar Karagkounis.