Raspoloženje je tmurno ovog sunčanog jutra. Pred veleposlanstvom SAD u Sarajevu se okupila skupina prosvjednika. Zahtijevaju kraj otrovnom nacionalizmu u toj zemlji i intervenciju američkog predsjednika protiv moćnih političkih klanova koji uvijek iznova potiču sukobe među tri glavne nacionalne skupine - Bosanaca, Hrvata i Srba. Neki prosvjednici drže plakate. "Želimo ista prava za sve", uzbuđeno kaže jedna umirovljenica. Mora se osnažiti pozicija građana i nepovratno biti slomljena moć nacionalista.
Nedugo prije, koncem listopada je srpski predstavnik u tročlanom predsjedništvu Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik izrekao objavu rata: objavio je kako Republika Srpska želi napustiti zajedničku multietničku državu. Dio BiH kojom dominiraju Srbi se želi sustavno odcijepiti od zajedničke države i sama organizirati važne državne ovlasti - kao što je obrana i pravosuđe. Taj zahtjev je otvoreni napad na krhki mir koji vlada u toj zemlji od 1995.
Bude se bolne uspomene
Već godinama Dodik puni naslovnice svojom retorikom odcjepljenja. Ali da se ovaj puta možda ne radi samo o uobičajenom zveckanju oružjem pokazale su i jedinice srpske žandarmerije koje su izvele veliku vježbu u području punom simbolike: na Palama odakle je osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić od 1992. do 1995. upravljao napadima na Sarajevo i okolicu. Tribunal u Haagu je tu opsadu koja je trajala tri i pol godine i stalno bombardiranje glavnog grada BiH tretirao kao zločin protiv čovječnosti.
Za mnoge građane BiH to budi bolne uspomene. "Hoće li biti rata?" stalno se pitaju stranci ovih dana. Osobito stariji stanovnici se sjećaju na pripremu rata i kako je međunarodna zajednica stanovnike te države dugo ostavljala na cjedilu. Tek nakon genocida više od 8.000 muslimanskih mladića i muškaraca kojeg su počinili borci bosanskih Srba u Srebrenici 1995. je Zapad reagirao i potakao mirovni sporazum u Daytonu kojim je okončan rat.
Najnovije inicijative Dodika su usmjerene na rušenje struktura zajedničke države: već je osnovana vlastita zdravstvena agencija, ubrzo bi trebala biti i vlastita vojska. Ukupno bi trebalo biti poništeno preko 120 ukaza Visokog predstavnika koji je u ime UN-a tamo postavljen kako bi poticao stvaranje zajedničkih državnih struktura - što je otvoreni napad na teritorijalnu cjelovitost Bosne. Dodik, upozorava oporbena multietnička Naša stranka, mora biti proglašen "sigurnosnim rizikom".
Opet se Bosnom igraju drugi
A da EU, usprkos očitim provokacijama, ne pokazuje znakove kako želi intervenirati, mnogi u Bosni smatraju očitim nedostatkom nekakve strategije. Jedna skupina zastupnika Europskog parlamenta među kojima je i njemački član Zelenih, Reinhard Bütikofer uporno zahtijevaju od Europske komisije oštrije mjere protiv secesionista. Konzervativni eurozastupnik Michael Gahler upozorava na moguće proglašenje neovisnosti Republike Srpske - uz naknadno legitimiranje tog čina iz Moskve. I u SAD se čuju upozorenja. Ugledni američki stručnjak za Balkan Daniel Serwer tjera na brzu intervenciju međunarodne zajednice, mišići se trebaju pokazati i vojnom silom, kako bi se spriječila secesija i sukobi koji će tako nastati.
Neosporno je da opasne inicijative političkog vrha u Republici Srpskoj imaju podršku Srbije i Rusije. Moskva se trudi spriječiti integraciju Bosne u EU i njeno članstvo u NATO-u. Ali nisu samo vođe bosanskih Srba koji potkopavaju zajedničku državu. Hrvatski ultranacionalisti u HDZ-BiH na čelu s Draganom Čovićem već godinama djeluju ruku pod ruku s Dodikom. Kako bi trajno osigurali svoju moć, nacionalno nastrojeni HDZ-BiH ustraje na promjenu izbornog zakona. Intervencijom bi se trebale stvoriti etničke čiste izborne jedinice.
Kad će kraj ovoj nacionalnoj pošasti?
To je proturječno presudi Europskog suda za ljudska prava, upozorava austrijski stručnjak za ustavno pravo Joseph Marko. Odlukom tog suda, u BiH se treba promijeniti Ustav kako bi se najprije okončala diskriminacija građana koji nisu niti Bosanci, niti Hrvati, niti Srbi, dakle predstavnici manjina kao što su Romi li Židovi. Jer oni su zakinuti ovim izbornim zakonom već i činjenicom što se na primjer uopće ne mogu kandidirati za predsjedništvo. Ali građani Bosne već godinama čekaju na provedbu ovog europskog suda.
Makar odluke suda u Strasbourgu nedvosmisleno znače jačanje europskih normi, međunarodna zajednica očito nije spremna okončati ovu etničku pošast. Posebni povjerenik SAD, Matthew Palmer, baš kao i povjerenica EU Angelina Eichhorst koji su se prolog tjedna sastali sa čelnicima nacionalista u Bosni, za mnoge su "izgorjeli" na tim dužnostima u njihovim težnjama tek postići kompromise. Osobito se ne vjeruje Palmeru koji se zalaže za razmjenu teritorija između Srbije i Kosova kako bi se stvorila čista etnička područja.
Aktualna situacija se još više zaoštrava neprestanim miješanjem susjednih država Hrvatske i Srbije. Obje zemlje nisu tek neutralni igrači, a nekadašnji predsjednici Hrvatske i Srbije, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević su se 1991. složili oko podjele Bosne i Hercegovine. Uslijedili su nebrojeni ratni zločini kako bi se ostvarili velikohrvatski i velikosrpski ciljevi.
"Ili neka radi, ili neka ode"
Zagovornici demokratskih reforma svoje nade usmjeravaju na novog visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, Nijemca Christiana Schmidta. Jedna udruga građana ovih dana zahtjeva rigorozni postupak: on neka "ili da radi svoj posao, ili neka ode", plakativno stoji pred uredom visokog predstavnika u Sarajevu.
Hoće li najviši čuvar mira biti spreman, kao što je to nedavno učinio njegov prethodnik Valentin Inzko, posegnuti i za takozvanim Bonnskim ovlastima kojim on može i odstraniti s dužnosti političare koji su opasni, to nipošto nije sigurno. Nedavno je Schmidt čak dao do znanja kako neće htjeti posegnuti za svojim posebnim ovlastima.
Ali ako se niti SAD, niti EU, niti visoki predstavnik neće usprotiviti secesionističkim težnjama u Bosni, vlada realna opasnost da će međunarodna zajednica ponoviti svoje greške s početka devedesetih prošlog stoljeća. Već onda su podcijenili radikalne stavove tamošnjih agitatora. "Ovo je kao nekakav deja-vu", žali se bosanska spisateljica Štefica Galić. "To je kao da svijet ništa nije naučio iz ovih ratova."