Građanima sloboda kretanja - kriminalce zaustaviti

Glavni cilj te europske unutarnje politike trebala bi biti sloboda kretanja za sve građane unutar Unije, ali istodobno valja suzbiti kriminal koji seže izvan granica neke države.

«Naši vlastiti građani imaju visoke zahtjeve – ankete pokazuju da kada je riječ o nekom području politike u kojem ljudi traže akciju na europskoj razini, onda je to područje suzbijanja terora i zločina» ističe Europski povjerenik zadužen za pravosuđe Franco Frattini. U dvanaest država članica Europske unije koje su pristupile schengenskom Sporazumu o slobodi protoka putnika, granične kontrole ne postoje. Vanjske se granice osiguravaju zajednički. Pogranične su službe uključene u SIS – što je kratica za Schengenski informacijski sustav, a računalni je centar smješten u Strassbouru. Tu se prikupljaju informacije o ulascima i izlascima iz prostora koji obuhvaća sporazum, slijevaju se podaci o zahtjevima za dodjelu viza i azila, te dojave o ukradenoj robi. Od 2007. u taj prostor bez granica trebale bi biti integrirane i nove članice EU-a. Postojeći SIS zamijenit će moderniji sustav koji će moći obrađivati i biometrijska obilježja. EU je prošle godine osnovao Frontex, posebnu agenciju za zaštitu granica sa sjedištem u Varšavi, koja bi prvenstveno trebala pružati savjete novim državama članicama kod osiguranja njihovih granica, na kojima se ujedno završava i Europska unija.

I kriminalci koriste prednosti otvorenih granica

Oni koji se bave organiziranim kriminalom, trgovinom ljudima, krivotvorenjem i pranjem novca te trgovinom drogama, naravno, koriste prednosti relativno otvorenih granica unutar Unije. Zbog toga je još 1992. sa šačicom suradnika u Haagu osnovan EUROPOL, koji koordinira rad nacionalnih policijskih službi, sastavlja analize ugroženosti te prikuplja i distribuira relevantne podatke. Umeđuvremenu ta europska policijska ustanova ima više od 500 suradnika, no ona sama nema nikakva izvršna prava – EUROPOL sam ne smije pokretati istrage ili izdavati tjeralice. On se uključuje samo na molbu država članica. Tu instituciju trenutno vodi Max-Peter Ratzel iz Njemačke kriminalističke službe. «U prvom planu, prirodno, posebno se nalazi terorizam, jer tu se nalaze i najveći rizici. Moramo učiniti sve, doista sve kako bismo preventivno prepoznali opasnosti i spriječili ih, tako da državama članicama stvarno možemo pružiti sredstva uz pomoć kojih se možemo obraniti od tih opasnosti. S relativno malo ljudi uspjevamo izdvojiti odgovarajuće mjere, koje pak provode zemlje članice» objašnjava Ratzel. No, do prave europske policije – kakva bi na primjer bila po uzoru na američki FBI – Unija je još daleko. Tek su se u siječnju ove godine ministri pravosuđa dogovorili da prošire ovlasti EUROPOL-a, kojima će biti olakšana istraga koja prelazi okvire nacionalnih granica.
U Haagu svoje sjedište ima još jedna institucija: EUROJUST – u kojem bi trebao biti povezan rad istražitelja europskih državnih odvjetništava, međutim u Europskoj uniji ne postoji neki jedinstveni kazneni zakon na temelju kojeg bi te pravosudne vlasti mogle surađivati. Ipak je uspostavljen jedan instrument koji vrijedi za sve: europski uhidbeni nalog. On važi za sve države osim za Njemačku, gdje je Savezni ustavni sud izdavanje uhidbenog naloga podredio nacionalnom zakonodavstvu.

Tajne se službe udružuju samostalno

Prilično dugo je sporno bilo pohranjivanje lista telefonskih poziva koje bi bilo jedinstveno u cijeloj uniji i što bi moglo biti bitno kod traganja za teroristima. Tek je prije nekoliko tjedana došlo do kompromisa između svih država članica. U sklopu borbe protiv terorizma Europska unija nastoji ojačati kontakte s trećim državama ili drugim međunarodnim organizacijama. U međuvremenu je između INTERPOL-a i EUROPOL-a sklopljen sporazum, kako bi se spriječio dvostruki posao.
Nakon terorističkih napada na Madrid u proljeće 2004. godine Ministarsko je vijeće Europske unije imenovalo posebnog koordinatora za antiterorističku borbu. Trenutno je to nizozemski diplomat Gijs de Vries, a namjera mu je omogućiti da države Europske unije brže donose i primjenjuju zakone vezane uz borbu protiv terorizma: «Moja uloga i uloga suradnika vijeća jest da zemljama članicama pomognemo da učine ono što su najavile. Provedba tih zakona glavni je izazov.» Osim toga de Vries bi trebao koordinirati aktivnosti tajnih službi, no one vrlo nerado daju da im se gleda u karte. One su pak, doduše mimo Europske unije, u blizini Pariza smjestili vlastiti koordinacijski centar iz kojeg će uz ostalo podatke o osumnjičenim teroristima razmjenjivati i s američkim tajnim službama.