Gubi li američko gospodarstvo korak s vremenom?

"Bolje nego nekako, ali ne baš sjajno", "otprilike onako kako se može očekivati" ili "čaša je do pola prazna - ili pola puna". To je odgovor stručnjaka vodećih instituta u Americi na pitanje kako ide gospodarstvu SAD-a. Jedino što im se čini pozitivnim je stopa nezaposlenosti. Ona je trenutno samo 5% pa je tako gotovo na razini prije krize. Osobito dobro obrazovani ljudi mogu birati koji posao žele, ali za one druge je još uvijek teško naći posao: "Osobito oni koji nemaju završen fakultet", kaže Mark Calabria iz instituta Cato koji je inače blizak (neo)liberalnim stavovima u ekonomiji.

Calabria također upozorava kako se službenoj stopi nezaposlenosti ne može posve vjerovati ako se pritom ne uvaži trend prema djelomičnom zapošljavanju. Proteklih godina su poslodavci često smanjivali broj radnih sati svojim zaposlenima. "A ako jedan čovjek radi 40 sati tjedno i nasuprot njemu su dvije osobe koje rade po 20 sati tjedno, to onda izgleda kao dva radna mjesta, ali je to još uvijek samo 40 radnih sati tjedno." Utoliko i statistika izgleda bolje nego što to doista jest.

Plaće rastu, ali ne i produktivnost

Američki ekonomski stručnjaci su osobito zabrinuti zbog jednog trenda koji se vidi u američkom gospodarstvu: povećanje produktivnosti ne drži korak s povišenjem nadnica. Nema tog ekonomista koji će imati nešto protiv kad plaće rastu sve dok i produktivnost, dakle učinak po uloženom kapitalu i radu, raste brže nego nadnice. Ali ako plaće rastu brže od produktivnosti, onda i čitavo gospodarstvo gubi korak s konkurencijom.

Produktivnost je prije svega povezana s inovacijama i novim tehnologijama koje mijenjaju radne procese. Bobby Bosworth iz Brookings Institutiona smatra kako je SAD proteklih desetljeća bio izuzetno uspješan u uvođenju novih tehnologija pa tako i bio prvi na mnogim područjima. "Ali sad izgleda kao da sektor visoke tehnologije stagnira", misli Bosworth. Doduše i dalje ima mnogo malih inovacija i poboljšanja, ali se mnogo toga na kraju prije svega koristi u drugim državama. Mnoge zemlje, kao na primjer Kina, su uvelike napredovale pa tako SAD u sektoru tehnologije već odavno nije sam na vrhu.

Načelno, manja produktivnost ne mora biti loša: "Mogu se stvoriti mnoga radna mjesta jer malo radnika postaju višak", smatra Bosworth. Ali to onda znači i da standard zaposlenika ne postaje bolji. S druge strane, ne misli da tu država može mnogo toga učiniti: "Produktivnost je nešto što leži u korijenu privatnog poduzetništva. Politika ne može doista utjecati na to, a i ekonomisti nisu osobito dobri kad treba predvidjeti promjene u produktivnosti."

I država tu može utjecati

Joseph Gagnon iz Peterson Instituta se ne slaže kako država tu ne može ništa učiniti. Kao prvo, izuzetno važna uloga države jest pobrinuti se za dobro obrazovanu radnu snagu: "Najbolje obrazovani Amerikanci su i najbolji na svijetu", uvjeren je ovaj stručnjak. "Ali tko ne pohađa fakultet, ostaje duboko na začelju. Kod nas postoji veća neravnopravnost u obrazovanju nego što je ona u drugim zemljama. To moramo promijeniti", smatra Gagnon. Jaz između odlično obrazovanih i loše obrazovanih uvelike utječe i na razlike u prihodima, a dobro obrazovanje vodi i većoj produktivnosti i većim plaćama.

Gagnon također spominje i drugi važan faktor gdje država može utjecati na produktivnost - i što se u međuvremenu sve više pretvara u ozbiljan problem: stanje infrastrukture u SAD-u. "Prije tridesetak godina smo imali najbolju infrastrukturu na svijetu, ali od tada se ona nije održavala." Umjesto toga, redaju se incidenti: u Flintu, savezna država Michigan, je izbio skandal zbog pitke vode koja je zagađena olovom. Javni prijevoz i sustav podzemnih željeznica u Washingtonu i u New Yorku se ne održava i svako malo dolazi do kvara. Moraju se obnoviti i ceste i mostovi, javni prijevoz se mora proširiti: "Zaostajemo za ostatkom svijeta. A to očito spada u nadležnost vlade", smatra Gagnon.

Američke ekonomiste naravno da brine i visoka vrijednost dolara. To znači da su američki proizvodi previše skupi na svjetskom tržištu a uvoz i dalje raste. Bosworth je uvjeren: "To neće dugo još ići tako. Jer vanjskotrgovinski deficit koči gospodarstvo, a to je i politički osjetljivo pitanje." Doduše, smatra da razlog leži i izvan SAD-a jer se i stanje globalnoga gospodarstva pogoršava, na što ne može utjecati američka gospodarska politika.

Mark Calabria iz instituta Cato je uvjeren da se već opasno približilo vrhuncu nakon kojeg onda slijedi pad: "Našem gospodarstvu će još ove godine ići prilično dobro, ali to bi lako mogla biti posljednja dobra godina." On predviđa da će do promjene doći koncem 2017. ili početkom 2018. Jer ako gospodarstvo ne poveća produktivnost i ako se više ne ulaže u obrazovanje i opremu, onda je ovaj ekonomist uvjeren i da izdaci potrošača više neće moći i dalje rasti.