Haile Gebreselassie - kralj dugih pruga

Preko 10 godina Haile Gebreselassie dominira na utrkama na 3.000, odnosno 10.000 metara. Ne smijemo zaboraviti ni da je on vlasnik svjetskog rekorda u maratonu, kao višestruki otac uspjehe niže i u obiteljskom životu, a blista i na poslovnom planu. U posljednjim je tjednima Etiopljanin šokirao organizatore Olimpijskih igara u Pekingu najavom da neće trčati na olimpijskom maratonu u glavnom gradu Kine. Kao razlog naveo je "nečist zrak, zbog kojeg mu prijeti opasnost od ozbiljnih zdravstvenih teškoća."

"Trčanje je moj život"

"Ja trčim cijeli svoj život, sve je počelo kad sam imao dvije, tri godine. To nisu bile utrke, trčanje je bilo sasatvni dio moga djetinjstva", prisjeća se legendarni atletičar svojih prvih sportskih dana. Što je tajna njegovog uspjeha? Kaže da je kao dječak u svome rodnom kraju čuvao stoku. Tu i tamo je morao brzim sprintom držati stado na okupu, morao je trčati po vodu, a onda i u školu. Dan za danom mali je Haile znao pretrčati i po 20-30 kilometara. On se rado sjeća djetinjstva u Aseli, u brdskom kraju južnije od glavnoga grada Adis Abebe: "Trčanje je moj život, trčanje je praktično izmijenilo sve u mome životu: moja primanja, moj pogled na svijet, jednostavno sve!"

Haile Gebreselassie zarađeni novac ulaže za boljitak svojih sunarodnjaka: u rodnom kraju otvara dječje domove za siročad, banke, a u Adis Abebi investira i u škole, sportske klubove, kina, odnosno neke druge svoje poslove. Ponosan je na jednu višekatnicu u kojoj radi preko 400 njegovih zaposlenika: "Pokušavam uskladiti svoju poslovnu karijeru sa sportskom. To su dva različita svijeta. Kad se previše koncentriram na posao pati sportska karijera i obratno. U svemu mi pomažu moja žena, moj brat, mi smo prava obiteljska firma. Na koncu konca: ja sam još uvijek aktivan sportaš i trčanje je na vrhu liste mojih prioriteta."

Trčati, trčati, trčati...

Sport je najvažniji etiopskoj zvijezdi već gotovo 30 godina. Priča kako se jedne noći probudio i shvatio što želi. To je bilo 1980. godine, godine u kojoj je na Olimpijskim igrama u Moskvi jedan njegov sunarodnjak osvojio zlato u utrci na 10.000 i 5.000 metara: "Slušao sam uživo radijski prijenos utrke. Srce mi je kucalo kao ludo i kad je moj zemljak Miruts Yiftar ušao u cilj komentator je rekao kako je on pobijedio ... to je za mene bio predivan trenutak." Od tog trenutka Gebreselassie je imao samo jednu misao u glavni: trčati, trčati, trčati. Prvu veliku šansu je dobio 1988. Njegov brat (također atletičar) pozvao ga je na trening. I Haile je pobijedio u prvoj utrci na 1.500 metara. Ubrzo nakon toga počeo je trčati u mjesnom policijskom sportskom klubu i tako je počela karijera "najvećeg od najvećih".

Od početka 90-ih godina Gebreselassie je bio nezaustavljiv: svjetski rekordi i zlatne olimpijske medalje redali su se jedni za drugim. Nezaboravna je utrka na 10 kilometara na olimpijadi u Sydneyu 2004. Etiopljanin se do zadnjeg centimetra lavovski borio s Kenijcem Paulom Tergetom. U stilu sprintera obojica su se doslovce bacila u cilj, i tek je foto-finiš presudio u korist Gebreselassija. U tom dramatičnom trenutku svijet nije znao da se Haile uoči utrke ozlijedio na desnoj nozi. Svejedno je izdržao bolove. "Ja tada nisam trčao samo za sebe, ja sam trčao za cijelu Etiopiju", naglašava 35-godišnjak, najpoznatiji živući Etiopljanin.

Čovjek nedvosmislenih riječi

Gebreselassie je čovjek nedvosmislenih riječi: mnoge je iznenadila njegova najava da neće trčati maraton u Pekingu, i to iz zdravstvenih razloga. S razlogom, kako kaže: "Već 6-7 godina patim od astme i zato u Pekingu ne smijem trčati. Pogotovo ne pod uvjetima koji tamo vladaju. Ljeto je u Pekingu vruće, vlažno, ima puno smoga. U tim uvjetima ja ne mogu trčati."

Odluka da ne starta na Olimpijadi nema nikakve veze s kineskom politikom prema Tibetu, kaže Haile. No, to ne znači da on nema jasan stav prema "tibetskom pitanju": "Sport ne bi trebao imati veze s politikom. Olimpijska je ideja možda jedini put kojim možemo održati ovaj svijet na okupu. Mi bismo morali očuvati tu filozofiju, možda je upravo ona rješenje za svjetske probleme. Ratovi nam ne mogu pomoću u tome. U ratu ima i pobjednika i gubitnika, no na koncu su svi gubitnici. Cijena rata je prevelika: ljudi gube živote. Mislim da naše probleme moramo riješiti diskusijom. To je jednostavnio najbolji put."