Hessen želi ukinuti smrtnu kaznu

Ludwig Hilbert je više puta nožem ubo Dorotheu Weigand. Potom je svojoj žrtvi prerezao grkljan i sakrio leš u šumi kod Marburga. Ovaj obućar nije se htio oženiti svojom trudnom ljubavnicom, a ni trpjeti sramotu kao otac vanbračnog djeteta. No ubojca je uhićen i na suđenju proglašen krivim. Za to je bila moguća samo smrtna kazna i to odrubljivanjem glave.

Na trgu u malom gradu u Hessenu okupile su se stotine radoznalaca kako bi gledali pogubljenje. Vrlo je rasprostranjeno bilo uvjerenje da krv onoga kome je odsječena glava ima ljekovitu moć. Iskusni krvnik Christian Schwarz je izvršio smrtnu kaznu. Bilo je to 14. listopada 1864. - i tada je u Hessenu posljednji put javno izvršena smrtna kazna.

Hilbertova lubanja se do 1920. nalazila u Marburškom institutu za anatomiju - da bi te godine nestala na misteriozan način. To je već dovoljno čudno, a još čudnija je činjenica da je smrtna kazna i danas predviđena pokrajinskim ustavom njemačke savezne pokrajine Hessen. U godini 2018., više od 150 godina nakon pogubljenja Ludwiga Hilberta. Hesenski birači se sada to moći promijeniti: paralelno s pokrajinskim izborima (28.10.) moći će se izjasniti i o reformi Ustava i samim tim - o ukidanju smrtne kazne.

Izmjene Ustava koje su mogle čekati

"Školovanje za krvnika tada više neće imati smisla", kaže uz osmjeh Jürgen Banzer. Ovaj demokršćanski zastupnik u pokrajinskom parlamentu u Hessenu je uvjeren da će oko 4,4 milijuna građana te pokrajine s pravom glasa jednom za svagda ukinuti krvnike. Mada je na saveznoj razini smrtna kazna u Njemačkoj ukinuta još 1949. A savezni zakoni su iznad pokrajinskih, pa dakle Hessen nema pravo izvršavati smrtne kazne.

Prije Hessena je Bavarska 1998. nakon referenduma izbrisala smrtnu kaznu iz svog Ustava. To što je u Hessenu sve potrajalo 20 godina duže, Balzer objašnjava ovako: "Mnogi političari u Hessenu su se dugo plašili da će se baš uoči izbora dogoditi neki kapitalan zločin. A što ako građani onda budu za očuvanje smrtne kazne? To je teoretski moguće, ali mislim da se to neće dogoditi. Vjerojatno svaki deseti birač uopće zna da ovdje još postoji smrtna kazna."

Građani Hessena će 28. listopada glasati o ukupno petnaest reformskih prijedloga - smrtna kazna je jedini članak koji bi trebao biti izbrisan iz Ustava. A 14 izmjena bi trebalo unijeti. Među njima su, na primjer, dječja prava, jednak tretman grada i sela, opredjeljenje za Europsku uniju. „Pokrajinski Ustav bi jednostavno trebao postati moderniji", kaže Balzer.

Prije 50 godina - nove diskusije

Jedna od posljednjih pogubljenih osoba u Zapadnoj Njemačkoj je bio mehaničar Richard Schuh - presudila mu je giljotina i to 18. veljače 1949. U Zapadnom Berlinu je 11. svibnja 1949. pogubljen pljačkaš i ubojica Berthold Wehmeyer. Dvije godine kasnije, 7. lipnja 1951., sedmorica osuđenih njemačkih ratnih zločinaca su obješeni u bavarskom Landsbergu, u jednom američkom vojnom zatvoru. U DDR je ubojica djece Erwin Hagedorn bio posljednji pogubljeni civil, i to 15. rujna 1972., a posljednji državni službenik nad kojim je izvršena smrtna kazna bio je špijun zloglasne tajne službe Stasi Werner Teske, osuđen zbog izdaje. On je smaknut 26. Lipnja 1981.

A posljednji njemački „krvnik"? Johann Reichart, koji je u vrijeme nacista pogubio više od stotinu boraca pokreta otpora, umro je 26. travnja 1972. u bavarskom Dorfenu - siromašan i prezren. Kada su početkom 60-ih, poslije jedne serije ubojstava taksista u Zapadnoj Njemačkoj, ponovo postali glasni zagovornici smrtne kazne (među kojima je bio i kancelar Konrad Adenauer), Reichart se tome odlučno usprotivio. S komentarom: "Ne razumijem Adenauera, nikad to ne bih ponovo učinio!"