HIV nije razlog za protjerivanje

AIDS za sada nije moguće izliječiti, ali se primjenom odgovarajućih lijekova život oboljelih može produžiti i olakšati. Na žalost, upravo u zemljama s najvećim brojem zaraženih tih lijekova nema uopće ili ih nema dovoljno. Zato je to mogući razlog za dodjelu dozvole boravka u Njemačkoj tražiteljima azila iz siromašnih država.
Lilien, mlada tamnoputa žena u Njemačku je stigla prije šest godina bježeći pred građanskim ratom u svojoj domovini Ugandi. Tek nakon što je zatražila azil, doznala je da je zaražena HIV-om, što je, kako ona kaže, znatno promijenilo njezinu situaciju, i to ne samo zdravstvenu: «Znala sam da je taj virus razlog za protjerivanje iz zemlje. Mnogi su mi ljudi rekli da se iz Njemačke protjeruju svi azilanti koji su bolesni. Zato ovdje postoji puno onih koji se ne žele testirati ili pak taje da su pozitivni, jer se boje da će biti protjerani.»

Zaraženost HIV-om nije razlog za protjerivanje

Takve glasine kruže u mnogim domovima za azilante u Njemačkoj, no one nisu istinite. Jer, zahtjev za dodjelu azila može biti odbijen samo ako Savezni ured za migracije i izbjeglice ne prizna navedene političke razloge kao razloge za dodjelu azila. Osim toga, nitko neće biti protjeran ako se utvrdi da u svojoj domovini nema omogućeno odgovarajuće liječenje, što u stvari vrijedi za skoro sve afričke zemlje. Točan broj zaraženih u njemačkim domovima za azilante nije poznat, ali se pretpostavlja da ih je oko 49.000.
Unatoč tim informacijama, strah ljudi poput Lilien očito ipak nije neopravdan. Jer, njoj je uskraćeno pravo na azil uz obrazloženje da u Ugandi ima omogućeno adekvatno liječenje od AIDS-a. Lilian je srećom preko poznanika dobila broj telefona Centra za pomoć oboljelima od AIDS-a u kojem se Manfred Petry od 1998. godine brine o migrantima koji pate od te bolesti. On ističe da, za razliku od odvjetnika, raspolaže i pravnim i medicinskim znanjem.

Dozvola boravka iz humanitarnih razloga

Upravo je to pomoglo u Lilieninom slučaju. Jer, činjenica jest da se u Ugandi u zadnje tri godine oboljeli od AIDS-a mogu liječiti, i to znatno bolje nego recimo u Malawiju, Zimbabveu i Namibiji. No, Manfred Petry pri tome ističe: «Ako netko u Ugandi ili u nekoj drugoj afričkoj zemlji ima novaca, onda dobije standardno liječenje. No, čim ta terapija više ne djeluje, liječnik obično nailazi na problem, jer mu nedostaju obrazovanje i kvalifikacije.»
Ili kako Lilien kaže: «Onda ljudi umiru čak i ako uzimaju lijekove.» I Lilien bi umrla da je ostala u Ugandi, jer od tri lijeka koji su joj potrebni tamo može dobiti samo dva. Upravo to je utvrdio i Manfred Petry, pa je zbog toga obustavljen postupak za dodjelu azila, a Lilien je dobila dozvolu boravka u Njemačkoj iz humanitarnih razloga.

Optimizam unatoč oboljenju

Lilien dobro podnosi lijekove. Samo ponekad ima glavobolje i osjeća se isrpljeno, no ona je sretna da je ostala na životu. Unatoč bolesti, razmišlja o budućnosti, što nije jednostavno. U Njemačkoj nisu priznati njezina matura, studij ekonomije i radno iskustvo iz Ugande, pa mora početi doslovno od nule. Sada traži mjesto gdje bi mogla odraditi praksu u marketingu, no to nije lako: «Već bi bilo dovoljno to što sam crnkinja, i bez virusa HIV-a.»
To je, naime, za mnoge poslodavce veliki problem, no Lilien se ne predaje: «Ni jedan dan ne mislim na smrt. Imam malu kćerku koju moram othraniti, a imam i obitelj koja od mene puno očekuje. Ja ne smijem umrijeti i te ljude ostaviti na cjedilu.»