Homoseksualni političari - normalna stvar?
12. listopada 2009
Ova tema u Njemačkoj više ne izaziva burne rasprave, jer je postala najnormalnija stvar. No homoseksualnost nije prihvaćena u svim područjima života. Mržnja pa čak i napadi spadaju u njemačku svakodnevnicu.
"Ja sam gay i to je tako dobro“
Daleko najpopularniji homoseksualac zadnjih osam godina je vladajući gradonačelnik Berlina, Klaus Wowereit. Socijalni demokrat je svoju seksualnu orijentaciju javno iznio na stranačkom skupu 2001. te je tako pretekao sve "žute“ novinare koji su njegovu sklonost prema jačem spolu htjeli izmrcvariti po žutom tisku. "Dragi drugovi i drugarice, da ne bi bilo neke zabune, reći ću Vam i svima onima koji nisu znali: ja sam gay i to je tako dobro, dragi drugovi i drugarice.“
Wowereitovo priznanje je odmah u Njemačkoj steklo kultni status i može se smatrati obratom u odnošenju prema tabu temi homoseksualnosti. Naravno da još postoji negodovanje, ali većina društva nema nikakvih problema s povijesnim ličnostima koje ne kriju svoje seksualne sklonosti. Wowereit je redovan posjetitelj Christopher Street Day-a na kojem se prisjeća napada na homoseksualce diljem svijeta. Upravi zbog toga se ispred sjedišta berlinskog gradonačelnika svakog ljeta vijori zastava u bojama duge.
"Sankcionirati sve države koje krše prava homoseksualaca"
No ako Guido Westerwelle postane ministar vanjskih poslova, ne može se iz diplomatskih razloga računati na dugine boje ispred njegova ureda. Liberal bi i kao ministar otvoreno govorio o svojoj homoseksualnosti. Prošle godine je za jedan tjednik izjavio: "Našoj vanjskoj politici bi odgovaralo da se ovaj duh tolerancije nosi i u druge zemlje.“ U istom intervjuu je Westerwelle izjavio da bi onim zemljama u razvoju, koje žene tretiraju kao ljude niže klase i u kojima se muškarci i žene ubijaju samo zato što vole isti spol, trebalo ukinuti financijsku pomoć. U mnogim državama, koje bi mogući ministar Westerwelle mogao posjetiti, za homoseksualnost se dobiva smrtna kazna, među ostalom u Iranu i Saudijskoj Arabiji.
Volker Perthes iz udruge za znanost i politiku je izjavio da će zemlje koje žele diplomatske odnose s Njemačkom te predrasude brzo odbaciti. Primjer Volkera Becka, visokog dužnosnika Zelenih u njemačkom parlamentu, je bolno prikazao kako opasne mogu biti posljedice za političare koji se otvoreno izjasne o svojim seksualnim sklonostima, u ovom slučaju u Rusiji. Prije tri godine Beck je u Moskvi na jednom skupu fizički napadnut i ozlijeđen. Godinu dana kasnije ga je policija uhitila kako bi ga navodno štitila.
Diskriminacija u školama i vjerskim zajednicama još postoji
Beck se godinama u Njemačkoj bori za prava homoseksualaca. On je jedan od odgovornih za podizanje spomenika žrtvama nacizma 2008. te zakonsko izjednačavanje homoseksualnih parova. No Beck još uvijek smatra da je Njemačka daleko od tolerantnog društva: "Posebno na području škola smo ustanovili da je diskriminacija gay osoba zadnjih godina porasla. Čak sam doživio da se iz vjerskih krugova, bili to konzervativno muslimanski ili evangelički, oštro govori protiv homoseksualaca. I tu u mnogim dijelovima našeg društva imamo politiku izoliranja iz vjerskih razloga.“
Sve u svemu se može reći da u Njemačkoj seksualna orijentacije ne predstavlja prepreku u karijeri. To vrijedi za šoubiznis kao i za politiku. Gradonačelnik Hamburga, demokršćanin Ole von Beust je gay. U pretežno katoličkom Kölnu se njegov stranački kolega Peter Kurth kandidirao, ali bez uspjeha. No njegov poraz nije imao veze s homoseksualnošću. Günter Dworek iz udruge lezbijki i homoseksualaca političare u ulogama pionira vidi kao pomoć. Priznanje Klausa Wowereita je ohrabrilo mnoge, smatra Dworek.
Ako Guido Westerwelle postane ministar vanjskih poslova, nastavit će tradiciju Wowereita. 2004. je Westerwelle javno obznanio svoju vezu s drugim muškarcem i to na 50. rođendanu svoje buduće šefice, kancelarke Angele Merkel. Tada je Guido rekao: "Nikada svoj život nisam skrivao, samo sam ga živio.“
Autor: Marcel Furstentau / M.Jeličić
Odg. ur.: A. Šubić