Hrvati preziru Vučića, ali Zagreb mora surađivati s njim

Srbijanski predsjednički izbori nisu pobudili veliki interes u Hrvatskoj koja se i sama sprema za lokalne izbore. Stav građana se kreće od "što dalje od Srbije" pa do "imamo mi i svojih problema". Domaći mediji su se stoga intenzivno bavili padom moćnog Agrokora, nerazumno opsežnom eksploatacijom obiteljske tragedije iz Čiste Velike i odjecima Deklaracije o zajedničkom jeziku.

Tek je proglašenje izborne pobjede Aleksandra Vučića isprovociralo reakcije hrvatskog dijela društvenih mreža koje možemo pospremiti u dvije ladice. Na prvoj bi pisalo "na istoku ništa novo", a na drugoj "rugali bismo se Srbima da i kod nas nije jednako loše".

Sličnost je samo slaba oporba

Upravo ovu tezu o sličnim političkim situacijama u razgovoru za Deutsche Welle odbacuje nezavisni politički analitičar Davor Gjenero. Kaže, Srpska napredna stranka (SNS) ima apsolutnu većinu u srbijanskom parlamentu, vlada je koalicijska samo zato što SNS na taj način distribuira odgovornost za vladine poteze, a time se zadovoljavaju i neki međunarodni interesi. "Recimo, pozicija Rusije koja štiti interese Ivice Dačića u toj vladi. Srbija ima sustav jedne dominantne političke stranke. Predsjedavanje državom preuzima predsjednik te stranke, a to znači da se Srbija vraća u svojevrstan predsjednički model. Naime, u Srbiji predsjednik republike može biti i predsjednik stranke. Predsjednička se funkcija može pretvoriti u težište vlasti", objašnjava Gjenero. On je mišljenja da će najvjerojatnije budući premijer - a gotovo je siguran da će to biti žena - biti tek tehnička osoba koja će na neki način impresionirati Zapad, dok će se Rusija zadovoljiti nekim drugim ustupcima. "Kladio bih se da će premijerka biti Ana Brnabić. U takvom sustavu premijer nije više političar u pravom smislu te riječi. U tim okolnostima Vučić formalno predsjedanje vladom ne može prepustiti nekome tko je lider frakcije unutar njegove stranke niti to može prepustiti Dačiću koji dolazi iz male vazalske stranke koja se formalno naziva koalicijskim partnerom."

U Hrvatskoj je takav scenarij ipak nemoguć, objašnjava ovaj analitičar. U Banskim dvorima su stvarni koalicijski partneri. Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) ne može formirati parlamentarnu većinu bez Mosta niti donositi parlamentarne odluke. Sličnosti, kaže, ima samo u tome što u Srbiji opozicija ne postoji, a u Hrvatskoj je ona izrazito oslabljena i bez političkih ideja.

"Najveća Plenkovićeva opozicija u Hrvatskoj je desna frakcija HDZ-a", analizira Gjenero. Ipak, napominje da se počelo govoriti kako bi i Plenković mogao u utrku za Pantovčak po isteku mandata Kolinde Grabar-Kitarović, koja je i sama proizašla iz HDZ-a. No to bi realno značilo da bi morao napustiti stranku pa ne bi mogao kontrolirati donošenje stranačkih odluka. "Onaj tko bi preuzeo HDZ, postao bi ključni nositelj političke moći", kaže naš sugovornik.

Druga međunarodna karijera za predsjednicu?

Podsjetimo, Vučić se s Grabar-Kitarović simbolično susreo sredinom 2016. godine. Potpisali su i Deklaraciju o unaprjeđenju odnosa koja do današnjih dana nije dala ploda. Mnogi su tada kritizirali asimetričnost tog sastanka, budući da je s jedne strane bila predsjednica s malim ovlastima, a s druge mandatar. U budućnosti bi njihova komunikacija mogla biti s iste razine, ali ne i sa slične pozicije moći.

"Vučić je, za razliku od predsjednika Nikolića, od početka vrlo prijateljski prihvatio izbor Grabar- Kitarović. Bio je na njenoj inauguraciji na kojoj nije bilo Nikolića i od tada se govori o mogućoj suradnji", kaže Gjenero. No hrvatska predsjednica ipak ima druge prioritete i jasno je da u svojem životopisu ne želi neformalnu titulu kraljice Balkana. "Odnosi Zagreba i Beograda u novim okolnostima, pogotovo u kontekstu crnogorskog pristupanja NATO Savezu, postaju odnosi NATO-a i ruskih saveznika na Balkanu. Očito je da Rusija i Zapad na Balkanu vode vrlo ozbiljan sukob. Fokus predsjednice su obrana i nacionalna sigurnost. Ona tu gradi temelj za svoju buduću međunarodnu karijeru. U tom kontekstu bi joj Vučić mogao postati dodatno zanimljiv."

Hrvatski građani od Vučića ne očekuju iskreno pozitivne signale pa "tanak lak nemiješanja u poslove susjedne države" često probija prezir prema novoizabranom predsjedniku. Taj je sentiment potenciran Vučićevim predizbornim porukama u kojima je Hrvatsku optuživao za bujanje fašizma i ustaštva. Jer, javnost ga i dalje smatra političkim potomkom radikala Vojislava Šešelja koji je i na dan izbora odaslao niz prostačkih poruka prema predsjednici Grabar-Kitarović uz najavu da Hrvatska za 20 godina neće postojati.

Vučić kao miljenik Europske unije

"Teško da će Hrvatska ikada Vučiću, uvjetno rečeno, oprostiti njegovu prošlost. Ali se mora zabrinuti zbog pozicije koju takva proruska autoritarna Srbija, zahvaljujući Vučiću, dobiva unutar Europske unije. Očito je da je EU odlučio da u idućih 20 godina nema proširenja prema zapadu Balkana. S Vučićem je našla modus kako ne prekinuti odnose s tim prostorom, a zadovoljiti interese koji proizlaze iz zamora proširenja."

Gjenero smatra da je to opasno za Hrvatsku, jer je Unija u takvim okolnostima preuzela strategiju stvaranju carinske unije na Zapadnom Balkanu, a time se Hrvatskoj zatvara pristup tom tržištu, ali i sužava politički utjecaj u BiH te pretvara taj prostor u vazalnu zonu Vučića i Rusije.

Može li Vučić biti korak ispred Plenkovića? Njegovu političku spretnost ilustrira i podatak da je mostarski sastanak s hrvatskim premijerom iskoristio kao pobjednički bonus u izbornoj noći. Upravo je od njega hrvatska javnost doznala da joj premijer idući dan odlazi na taj sastanak kako bi razgovarao o posrnulom Agrokoru koji je krakove pustio širom regije. I u čijem se spašavanju prepliću ruski i interesi hrvatske vlade.

"Vučić je jednom mjesečno u Beču. Među prvima su mu čestitali kancelar Christian Kern, ministar Sebastian Kurz i europski povjerenik Johannes Hahn. Vrhunac njegove kampanje je bio višesatni razgovor s kancelarkom Angelom Merkel. To znači da Srbija u ovim trenucima preuzima svojevrsnu poziciju političkog odabranika Njemačke i Austrije. U takvim okolnostima Zagreb mora braniti svoje interese i komunicirati s tim Vučićem, kakav god on bio", upozorava Gjenero.