Hrvatska: kad sunce ne grije jednako sve solarne panele

Prošlogodišnje državno tj. javno sufinanciranje ugradnje fotonaponskih ćelija na obiteljske kuće, još uvijek generira nemalu zbunjenost i nezadovoljstvo među prijaviteljima. Barem je tako sudeći prema informacijama koje dopiru k redakciji Deutsche Wellea.

No u međuvremenu je raspisan i novi natječaj, pa je krajnji čas da se makar donekle raspetlja onaj prethodni. Naši sugovornici koji su već bili aplicirali za dotično sufinanciranje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koje pokriva do 50 posto realiziranog ulaganja, odlučili su pritom ostati anonimni za ovu priliku. Možda će to ubuduće iznova poduzeti, a ne bi željeli da im netko od nadležnih zamjeri na ovakvom očitovanju.

Jedan od njih, nazovimo ga prigodno Svjetlan, naime, izuzetno je ogorčen iskustvom koje je doživio u procesu natječaja. Sa svojom obitelji u Dubrovačko-neretvanskoj županiji postavio je lani na kuću tzv. solare u nazivnoj snazi koja je odgovarala propozicijama, kao što je bilo i s ostalim parametrima njihove investicije i prijave – bar su oni mislili tako.

„Natječaj je otvoren u studenom, trajao je do kraja godine“, kaže on, „ali rješenje uporno nije stizalo. Neki dan smo slučajno uočili da se raspisuje novi natječaj, pa smo poslali upit o ishodu prethodnog. Poručili su nam da prijava nije 'prihvatljiva', ali su je ipak proslijedili nadležnim tijelima.“

Sumnja se i na sabotažu

„Ništa više nisu pojasnili, a zanimljivo je i to da nigdje nije objavljen popis dobitnika, niti podatak o tome koliko ih je bilo i koliko je novca razdijeljeno. Tada se govorilo o 12,4 milijuna eura na raspolaganju za tu svrhu, uz 12 tisuća prijavljenih kandidata“, napominje Svjetlan i dodaje kako je prije toga imao problema i s Hrvatskom elektroprivredom, kod priključenja na mrežu.

I to velikih problema, s obzirom na punih 10 mjeseci čekanja za početak, zatim „beskrajnu prepisku“ i „niz pogrešnih računa“, pa još gotovo 10 mjeseci neizvjesnosti. Njegov je dojam, ni manje ni više, da HEP sabotira solarizaciju – nema drugo tumačenje za toliki nered.

Druga naša sugovornica, a nju ćemo nazvati Sunčica, ugradila je solarne panele na kuću u Istarskoj županiji. „Sve je bilo gotovo i spremno za proizvodnju još u prosincu prošle godine. Onda smo četiri mjeseca čekali da nam HEP postavi dvosmjerno brojilo, a sada i dalje čekamo na ugovor, da konačno počnemo proizvoditi. Već je bilo smiješno – doslovno sam skoro svaki tjedan bila na šalteru HEP-a, pa svaki put od službenika dobivala druge informacije. Osobno sam išla jer na mailove uopće ne odgovaraju“, rekla nam je ona.

Konačno, prepričala nam je da se za fondovsku potporu nije ni prijavljivala, po savjetu majstora koji je instalirao solare njezinoj obitelji.

On joj je rekao da to ima smisla ako se već pobrinula za „vezu“, dok u protivnom „nema šanse“ na natječaju. Povjerovala mu je jer ni sam nije uspio dobiti potporu, „mada sve te procedure i dokumentaciju ima u malom prstu“.

A nama je uto stigao odgovor od spomenutog državnog fonda, provoditelja natječaja za dodjelu sredstava. Najprije, ipak nije točno da je 12 tisuća prijavitelja apliciralo za onih 12,4 milijuna, nego njih točno 2341. „Svi zahtjevi su obrađeni“, nadalje saznajemo, „a dosad je odobreno njih 1181, za što je isplaćeno 4,4 milijuna eura. Međutim, tijekom obrade uočeno je da značajan broj prijavljenih kuća ujedno ima kategorizaciju za iznajmljivanje smještaja ili ugostiteljske djelatnosti ili oboje.“

Tukci ne znaju prikupiti dokumentaciju

Stoga je slanje obavijesti o (ne)prihvaćanju zahtjeva prolongirano radi traženja tumačenja nadležnog ministarstva, vezano za status tih prijavitelja. Oni koji se po tumačenju ne budu u poreznom smislu smatrali nositeljima gospodarske djelatnosti, dobit će odobrenje za sufinanciranje. Oni pak koji iz nekog razloga nisu na prošlogodišnji poziv dostavili svu potrebnu dokumentaciju, a udovoljavaju propisanim uvjetima, imaju priliku prijaviti se za novi javni poziv za koji zaprimanje prijava počinje 4. studenog.

Do tog datuma će svi koji još nisu obavješteni o obradi svog zahtjeva, dobiti obavijest s detaljnim obrazloženjem nedostataka u prijavi te uputama za ubuduće.

Umjesto zaključka, prenosimo reakciju našeg sugovornika pod zamjenskim imenom Svjetlan, kojem smo pokazali odgovor fonda: „Nemamo iznajmljivanje“, rekao nam je on, „a ni bilo kakvu drugu gospodarsku djelatnosti na toj adresi. Za nepotpunost dokumentacije su bili rekli da će odmah javljati za nadopune, pri čemu gubiš redni broj, ali nisi odbijen. A sad kažu da je obrađeno sve, i samo je pola nas dobilo pare, a ostali iznajmljuju ili su tukci koji ne znaju sabrati 10-12 papira? Odgovor poštom spominju tek kad ih se pita, čak 10 mjeseci poslije? I za upute o popravljanju grešaka kažu, tek kad ih novinar pita, da će ih svima poslati, znači, u ovih 13 radnih dana prije novog natječaja!“

Dodajmo tome još kako je onu zabunu oko 12 tisuća prijavitelja izazvala činjenica da je uz navedeni javni poziv u međuvremenu bio aktivan i širi natječaj za energetsku obnovu kuća generalno. Tu je posrijedi bio iznos od 120 milijuna eura na koji se zaista javilo 12 tisuća kandidata, a među njima je i dio onih čija se prijava odnosila na ugradnju solara.

No uzimajući u obzir očito pogolemi „šum u komunikacijama“ između nadležnih institucija i zainteresirane javnosti, i niz dubioza koje spominju naši sugovornici, teško je ukupnu proceduru poticanja korištenja obnovljivih izvora u kućanstvima nazvati uspješnom i kvalitetno provedenom.

Energetska demokratizacija kao privid

Pritom veoma indikativno zvuči ovdje iznesena primjedba na postupanje državnog HEP-a, odnosno države kao regulatora u tom sektoru općenito, ako se ima u vidu povijest ove materije. Hrvatska je dugo zanemarivala mogućnosti razvoja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.

To se dugo odnosilo i na sam HEP koji tek u novije doba poduzima određene investicije u tom smjeru, a pogotovo su pogođeni bili građani. Otežano ulaganje i popratne procedure bili su napadno kontrastirani posve drukčijim, benevolentnim pristupom spram komercijalnih privatnih investitora kojima se podredio čitav javni sustav.

Dugo je tako u RH pojam suvremene energetske demokratizacije bio ono što narod obično naziva „misaona imenica“. Uslijed toga nisu mogle zaživjeti ni građanske energetske zadruge, ali se profitno ulaganje u vjetroparkove i solarne elektrane, zbog povlaštenog statusa ulagača i javno subvencionirane otkupne cijene njihove energije, svrstavalo među najbolje komercijalne poslove u Hrvatskoj.

Danas kad se za građansku energetiku odvajaju deseci milijuna javnih eura, još uvijek nema mnogo razloga za zadovoljstvo – prema iskustvu naših sugovornika. No poželimo im da se takav trend preokrene i da ostvare željeno, u ime spomenute demokracije i očuvanja prirode.