Hrvatska pada na testu političke tolerancije

Seksualni odgoj, ćirilica i srpski jezik u Vukovaru, navodni „jugokomunisti“ na vlasti, homoseksualni brak, novi svjetski poredak i „porobljavanje iz Bruxella“, neke su od gorućih tema hrvatskog društva u trenucima kada je jasno da će javni dug prijeći limit od 60% BDP-a te da Hrvatska ulazi u proceduru prekomjernog deficita. No Hrvati su s tim pomireni, a buru javnih emocija izaziva najnovija epizoda u ratu svjetonazora u kojoj je Ustavni sud ipak odobrio referendum o ustavnoj definiciji braka kao zajednici isključivo žene i muškarca, a kojeg su pokrenuli takozvani novi konzervativci bliski Katoličkoj crkvi. Ujedno je Sud i izričito zabranio svrhu samog referenduma; diskriminaciju homoseksualaca i lezbijki. Istovremeno obje „zaraćene“ strane nazivaju jedna drugu netolerantnom, ideološki zaslijepljenom i nedemokratičnom. Od biračke baze, stječe se dojam, nisu puno bolji ni političari.

EU – alat za „smirivanje“ društva

Usprkos svemu, ne možemo govoriti da se Hrvatska vratila u devedesete, tvrdi u razgovoru za Deutsche Welle novinar Drago Pilsel. Zabrinutost za aktualnu situaciju je, kaže, ipak opravdana. „Svjedočimo narušavanju dijaloške kulture. Komunikacija političara nije toliko strašna, koliko je strašan govor mržnje koji se događa između, primjerice, pripadnika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara koji se je digao protiv ćiriličnog pisma i ljudi koji su za poštivanje prava pripadnika manjina u Hrvatskoj“. Pilsel navodi strahovitu netrpeljivost i govor mržnje na internetu kroz komentiranje članaka na informativnim portalima. No, pomaci se vide, a naš sugovornik tvrdi da Hrvatsko društvo polako ipak postaje zrelije. Vjeruje da će članstvo u Europskoj uniji postati „alat za smirivanje“ hrvatskog društva, no dodaje da spomenuta politička netrpeljivost i govor mržnje nisu samo hrvatska specifičnost. „Vidimo govor mržnje u Mađarskoj, Poljskoj, Francuskoj. Dapače, on postoji i u Njemačkoj, ali ga organizirana društva stavljaju pod kontrolu.“

Katolici bi trebali slušati papu

No i sam Pilsel među kolegama slovi za osobu „bez dlake na jeziku“ pa je tako na društvenim mrežama nedavno inicijatore bračnog referenduma nazvao „balvanima“. Kaže, to je bio opravdani odgovor na uvrede koje su mu uputili putem jednog portala. „Postoji velika razlika između nas i njih. Mi potpisujemo svoje tekstove, mi nismo kukavice, ne krijemo se. Oni pak ne pokazuju lice, objavljuju nepotpisane članke. Ne poštuju zakone, ne objavljuju impresume na svojim portalima“, objašnjava i dodaje da ih zove balvanašima zato što narušavaju ustavni poredak na isti način „kao što su to činili pobunjeni Srbi početkom devedesetih kada je počela takozvana balvan-revolucija.“

Pilsel kaže da se ne može istovremeno nekoga mrziti i biti tolerantan prema njemu. „Puno strašnije od toga je kada se mrzitelji predstavljaju kao kršćani. Osjećam se glupo kada moram objašnjavati da katolik ne smije mrziti. Slušaj malo tog svog papu koji govori pomirenom solidarnom svijetu, a ti si protiv toga i kiptiš od netolerancije. To ne ide!“

Tolerancija je vrlina i stvar odgoja

Profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu dr. Vladimir Vujčić političku je toleranciju počeo istraživati još sredinom devedesetih godina, i to među studentima. Kaže, tolerancija nastaje na toj razlici između slaganja i neslaganja, ali u području u kojem neistomišljenicima dajemo pravo na slobodno izražavanje, sudjelovanje u javnom životu, da se mogu udruživati i kandidirati na izborima. „To je vrlina, odlika ličnosti koja ne nastaje tek tako. Ona se mora odgajati. To pokazuje i današnja situacija u Hrvatskoj“, priča profesor čija istraživanja pokazuju da su studenti tolerantni u 38% slučajeva. Kaže, to je „magičan broj“ koji se pokazao i u istraživanjima u drugim zemljama, no ne treba smetnuti s uma da su u općoj populaciji brojke vjerojatno manje.

No profesor Vujčić ne nudi konkretne odgovore na spomenute probleme, već se pita možemo li tolerirati svaku razliku. Toleranciju, kaže, moramo gledati u suodnosu sa svim ostalim vrlinama i vrijednostima građana u liberalnoj demokraciji.

Za problem polariziranog, politički netolerantnog hrvatskog društva, u ovom trenutku ponajviše oko bračnog referenduma, kaže da nije jednostavan, jer da jest, već bi Europska unija imala jednoznačan odgovor i rekla da je to stvar politike. „No ona je to pitanje ostavila otvorenim i ostavila nacionalnim zakonodavstvima. Ako pođemo od teze da je to građansko i ljudsko pravo, onda tvrdimo da je to predpolitičko pitanje o kojem se ne može raspravljati. No ako krenemo s druge pozicije s koje ljudska prava nisu prirodna sama po sebi, već da sadrže i moralnu dimenziju, onda je to političko pitanje. Iz nerazumijevanja toga u praksi dolazi do konflikata“, tvrdi profesor.

Nerazumijevanjem prava do političke netolerancije

Napominje da je do manjinskih prava došlo tako da se univerzalnom logikom prava ne mogu riješiti pitanja razlika. „U Hrvatskoj dolazi do toga da se miješaju kruške i jabuke. Govori se da smo svi jednaki, a onda se univerzalnim pravom želi opravdati ono što je različito. Ne možete univerzalnim pravom obrazlagati potrebu za razlikom“, objašnjava i dodaje da se, primjerice, nacionalnim manjima priznaju zasebna prava kako bi se svaki pojedinac razvijao i potvrđivao unutar svoje kulture, a opći interes većine je da se pojedinci maksimalno razvijaju. No profesor za primjer uzima slučaj dvojezičnosti u Vukovaru. Kaže, ne treba zaboraviti na krvavu prošlost toga grada. „Po mom mišljenju ljudi reagiraju instinktivno i često puta iracionalno, no glavni je problem u redoslijedu koraka. Svaka manjina ne može zahtijevati svoja prava, a da se ne pokaže obzir prema većini, njenom identitetu i cijeloj zajednici. Manjine moraju postupati razborito i pokazati želju za integracijom u zajednicu koja je dio njenog političkog identiteta.“

Nerješavanje kao dio rješenja

Ako se odmaknemo od biračke baze, politička tolerancija i kultura ne postoji ni među vladajućima i oporbom. „Ne možemo generalizirati, postoje prekrasni i sposobni ljudi s obje strane“, misli Pilsel. Stanje ipak opisuje nesposobnošću i neznanjem kako artikulirati politički dijalog, o čemu svjedoče i prijenosi saborskih sjednica koje uspoređuje sa životinjskom farmom. „Znam da će se mnogi osjetiti uvrijeđenima, ali to je slika koju oni ostavljaju. „Njihovi govori su nepripremljeni, nestručni su za teme o kojima govore, malo ih dolazi na sjednice. Oni su neodgovorni neradnici, pijavice na tijelu hrvatskih građana. Umorni smo i očajni. Vidimo rješenje problema, ali političari pokazuju potpunu nesposobnost koja se vidi u trenutku kada trebaju razgovarati. Ne znaju o čemu razgovaraju pa se dovikuju“, komentira novinar Pilsel.

Profesor Vujčić pak smatra da nabrojane probleme ne mogu riješiti pravnici, jer se ne bave koncepcijskim pitanjima. „Udruge građana postupaju instinktivno. Politolozi su najpozvaniji baviti se ovim problemima, no malo ih se time bavi. Ako sada nismo na razini razumijevanja što nam se događa, trebali bismo priznati da ne možemo riješiti problem pa nek' ostane neriješen do daljnjega. I to je rješenje; da se složimo da nešto ne možemo riješiti u određenom trenutku“, zaključuje.