Zašto Hrvatska ne povlači više novca iz Bruxellesa?

Koliko je Hrvatska uspješna u povlačenju novca iz europskih fondova? Ovisi o tome koga pitate. Aktualna ministrica regionalnog razvoja i fondova EU Gabrijela Žalac smatra da je Hrvatska bila vrlo uspješna u povlačenju europskog novca u prošloj godini, u njezinom mandatu, ali i vrlo neuspješna u razdoblju od 2014. do 2016. godine, u mandatu Milanovićeve vlade.

Njezin prethodnik iz Milanovićeve vlade Branko Grčić tvrdi upravo suprotno. Grčić ministricu Žalac krivi zbog hrvatskog zaostajanja u povlačenju europskih sredstava, tvrdeći da je Hrvatska u "ozbiljnoj krizi" korištenja strukturnih i investicijskih fondova i da je u prošloj godini prekinut "trend rasta" u povlačenju sredstava iz EU-fondova.

Dok se aktualna ministrica i bivši ministar prepucavaju, nedvojbeno je da je Hrvatska u povlačenju europskog novca na europskom začelju. Prema podacima na službenom portalu Europske komisije o korištenju europskih strukturnih i investicijskih fondova, Hrvatska je po postotku ugovorenih sredstava bolja jedino od Cipra, Rumunjske i Španjolske. Kad je riječ o isplatama, situacija je još gora.

Pogreška Grčićeve vlade

Komentar na prebacivanje odgovornosti za neuspjeh s jedne na drugu vladu potražili smo od Ariane Vele, jedne od vodećih hrvatskih stručnjakinja za EU fondove. "Radi se o standardnim i uobičajenim političkim prepucavanjima koja, kada su u pitanju EU-fondovi, gledamo godinama", konstatira ona i ukazuje na to da je rad Vlade u Grčićevom mandatu i one u mandatu ministrice Žalac teško uspoređivati, jer su njihovi zadaci bili različiti. "Dok se Grčićeva administracija uglavnom bavila programiranjem i započela je pripremu većih projekata, administracija ministrice Žalac bavi se koordinacijom sustava koji ima cilj operativno provesti natječaje i projekte. Međutim, Grčićeva je administracija, kao što sam upozoravala, napravila pogrešku kada se fokusirala na drugu polovicu 2013. godine, umjesto da se bavi financijskim razdobljem 2014-2020, koje je financijski puno izdašnije." S druge strane, dodaje, postojeća je administracija pomaknula neke stvari na bolje, ali vodi previše računa o postocima koji su podložni različitim interpretacijama i svojoj slici u javnosti, dok se prijavitelji i korisnici bespovratnih sredstava suočavaju s ozbiljnim problemima uzrokovanima neefikasnim radom sustava o čemu se ne govori i čiji se problemi ne rješavaju. Vela za DW ocjenjuje kako i jednu i drugu administraciju karakterizira rad u kojem se ne objavljuju planovi temeljem kojih bi zainteresirana javnost mogla pratiti rezultate njihova rada.

Vela napominje da su očekivanja zainteresirane javnosti od administracija koje upravljaju EU-sredstvima sve veća, jer na red dolaze svi oni projekti koji su se pripremali nekoliko godina, tijekom mandata više vlada. Podsjeća i da su Grčić i Žalac, iako resorni ministri, "dva kotačića u velikom sustavu EU-fondova, u kojem odgovornost snose i neki njihovi kolege i kolegice, kako za pripremu pojedinih planova, poziva i postupke dodjele, tako i za pripremu i provedbu projekata u kojima su oni sami korisnici sredstava". "Treba pogledati što su ti dužnosnici napravili u svojim resorima pa ćete vidjeti da u pojedinim resorima situacija nije bila blistava - kako prije, tako ni sada", kaže naša sugovornica.

Loš sustav državne uprave

Zašto je Hrvatska na europskom začelju kada je riječ o povlačenju europskog novca? Vela smatra da za to postoji više razloga, a najvažniji je činjenica da EU fondovima upravlja sustav državne i javne uprave, za koji se godinama govori da je neefikasan i da ga je potrebno reformirati: "Radi se o sustavu u kojem ne postoje ozbiljne sankcije za one koji ne rade, kao ni stimulacije za one koji vrijedno i predano rade, što dovodi do odljeva i velike fluktuacije službenika. To se u pripremi i provedbi projekata jako osjeti jer ne postoji kontinuitet u tumačenju regulative i pravila." Posljedice su, upućuje, slabija kvaliteta pripremljenih poziva, nekonzistentnost u davanju uputa korisnicima u provedbi, kao i kašnjenja u obavljanju temeljnih zadaća kao što su objava poziva, dodjela sredstava i obrada izvještaja.

Kao dodatne probleme identificira sporo rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, osobito za potrebe velikih projekata u infrastrukturi, što dovodi u opasnost rokove provedbe i indikatore, kao i izuzetno kompleksne i dugotrajne postupke javne nabave. Tu je i kompleksna regulativa EU-a na ovom području, koju državna tijela tumače "izuzetno restriktivno", što onda utječe na pripremu i, posebice, provedbu projekata. "Reforma sustava državne i javne uprave s jasnom podjelom odgovornosti, mogućnosti stimulacije, ali i sankcioniranja onih koji zaista ne funkcioniraju, mogla bi uvesti nekakav red, ali čini se da niti jedna administracija za to nije imala hrabrosti ni političke volje", zaključuje Vela. 

Tri glavne slabosti

I ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da je odgovornost za neuspjeh u povlačenju europskog novca i na jednoj i na drugoj političkoj grupaciji. Priznaje da je u pripremi za povlačenje novca iz europskih strukturnih i kohezijskih fondova za razdoblje 2014-2020. Hrvatska imala objektivnu poteškoću, s obzirom na to da je pristupala u punopravno članstvo na početku nove financijske perspektive. "No bilo je vidljivo veliko nesnalaženje i potkapacitiranost na strani vlade u vrijeme pregovora oko operativnih programa. I jedna i druga i treća vlada koje su u tome sudjelovale bile su vrlo nespremne u razgovorima s Europskom komisijom, kako u pripremanju dokumenata, partnerskog i operativnih programa, tako i u pogledu izgradnje kapaciteta unutar državne uprave", ističe Novotny.

Ovaj ekonomist detektira tri glavne slabosti na hrvatskoj strani: loše pripremljene aktivnosti koje su prethodile raspisivanju natječaja, sporo raspisivanje natječaja, kako u vrijeme Oreškovićeve, tako i sadašnje vlade, kada se pokušavalo udovoljiti raznim skupinama i alocirati sredstva na razne strane. "Naposljetku je jako mali broj potencijalnih korisnika bio u stanju pripremiti projekte, jer pripreme nisu bile financirane, a onda je bio i problem udovoljiti kriterijima iz raspisanih natječaja. Dakle, osim objektivnih okolnosti, najveću odgovornost za neuspjeh ipak snose vlade koji su sve to loše pripremile", zaključuje Novotny.