Hrvatska: Utopija neke bolje poljoprivrede

Lebdeće pahulje biljnog sjemena odsvukud se kovitlaju zrakom nad zagrebačkom skvotom Postaja dok se okupljamo za početak radionice o permakulturi . Dva su kolegija danas na rasporedu: povišena vrtna gredica i kompostni zahod.

Skupit će se tu ubrzo i do dvadesetak polaznika, ali - prije negoli zauzmemo pozicije na stolicama u dvorištu između dvije prizemnice - trebat će i pripomoći u iskrcavanju jedne netom pristigle donacije. Iz malenog kombija vadimo bale sijena, slažemo ih na gomilu. Poslužit će za tzv. malčiranje pojedinih nasada, odnosno njihovo zastiranje i zaštitu.

Voditeljica radionice, Lora, najprije će objasniti načela permakulture, objasniti kako se točno primjenjuju u ovom skvotu na zagrebačkoj Peščenici. Teorija i praksa takvog odnosa prema poljoprivredi ustvari holistički integrira samu uzgojnu djelatnost sa širim nedjeljivim okolišnim te biološkim i općedruštvenim kontekstom.

Permanentna agrikultura

Posrijedi je sistematično dizajniranje prostora koje pored cilja proizvodnje hrane uzima u obzir zatečeno stanje, uvažavajući pritom sve relevantne lokalne značajke. „Globalni pristup u poljoprivredine donosi ništa dobro, naprotiv“, tumači Lora. Dodali bismo da bi mogao pomoći jedino u pravednoj i preglednoj distribuciji viškova namirnica onim krajevima svijeta koji se ne uspijevaju prehraniti sami.

Permakultura se u biti razvija već gotovo stotinu godina, a temin je skovan prije nekih pola stoljeća. Nastao je kraćenjem izraza „pemanentna agrikultura“. Kontinuitet se tu ne odnosi tek na poštivanje ciklusa biljnog rasta, nego i na jedinstvo s opisanim širim višeznačnim okvirom.

Koncept je izravno suprostavljen intenzivnoj obradi tla u okvirima industrijske poljoprivrede koja se bazira na monokulturnoj, plantažnoj proizvodnji hrane, i gdje se koriste brojni pesticidi.

Oni uzrokuju ovisnost uzgajanih kultura s jedne strane, i razvoj novih patogena za ljudsku vrstu s druge. Konačno, takav stav nije moguć bez adresiranja krivnje za poremećaje u prirodi na kapitalizam, zbog njegova temeljnog principa maksimizacije profita pod svaku cijenu.

Politički osviješteni stanari

No kako točno se načela permakulture realiziraju povišenim vrtnim gredicama? Nabrojeno je pet osnovnih prioriteta: zemlja, zrak, voda, energija, društvo. Počnimo s kraja – to društvo je sam ovaj skvot, plus neposredno susjedstvo.

Dok s druge strane ograde dopiru zvuci autopraonice, a u pozadini se koči natpis jednog velikog inozemnog trgovačkog lanca, prisjećamo se mukotrpne borbe ovdašnjih skvotera s kandidatima zainteresiranim da tu podignu ma kakvu unosniju novogradnju. Nasuprot njima, između skvota i obližnje mreže željezničkih kolosjeka, obiteljski su starosjedioci s kojima je skvot danas u osjetno boljem odnosu.

Postaja je inače utemeljena u napuštenom prostoru Hrvatskih željeznica. Objekti su u međuvremenu zašarenjeni aktivističkim muralima i grafitima, iznutra oplemenjeni pomno organiziranim životom politički osviještenih stanara. Ova u ponajvećem zagrebačkom skvotu organizirana radionica je održana u sklopu Okolišnog festivala udruge Zelena akcija.

Povišena gredica, dakle; za nju će ovaj put poslužiti sačuvani dijelovi izvjesnog namještaja. Dio polaznika čupa proljetno nabujali zeleni pokrov na livadici ispod krošnji breza, oraha i bazgi, kako bi pripremio teren za namještanje gredice. Bira se lokacija s dovoljno svjetla, ali ne takva da sunce brzo isuši zemlju i ugrozi bilje. „Ovdje sam radi interesa za napredniji odnos prema prirodi, pa mi je i permakultura vrlo zanimljiva“, kaže nam Zulfu, mladi Azerbejdžanac koji u Zagrebu boravi kao gost-volonter u stručnoj udruzi za zaštitu prirode Biom.

Kišnica i solari

Pred našim očima niče jedna povišena gredica s drenažom od pruća u dnu, kartonskim pokrovom u sredini, i humusom na vrhu. Nekolicina prisutnih, okupljena nad njom, uglavnom prstima buši rupe u zemlji u koje polažu sjeme i sadnice jagoda, mrkve, cikle, rikule, bosiljka, rotkvice. Na kraju se gredica obilno zalijeva vodom.

U skvotu se rabi prikupljena kišnica, baš kao što se za dobivanje struje koriste solari. Elektrika se upotrebljava za kuhanje i punjenje mobitela te za osvjetljavanje zgrada, od kupaonice i radionice do dvorane za vježbanje i garderobe za razmjenu korištene odjeće.

„Tlo se u permakulturi nikad ne prevrće, zadržava se njegova izvorna struktura“, objasnila je voditeljica radionice, a povišena gredica omogućuje štednju energije i kontrolu zemlje bez zadiranja u tlo. Osim toga, omogućuje eksperimentiranje. Samo tlo se pak analizira da bi mu upoznali svojstva, umjesto da se prilagođava umjetnim gnojivom i strojevima.

"Permakultura se u pravilu najprije primjenjuje na manjem uzorku uz minimum intervencije, zatim se širi na okolno područje ako se taj pokušaj pokaže uspješnim i ako postoji realna potreba za to“, objašnjava ona.

WC-kompost bez smrada

„Pored svega, ovdje nam povišena gredica osigurava da psi kojih ovdje zna biti više, ne mokre po nasadima“, uz smijeh dodaje Lora. Dva i pol sata prošla su u hipu, pa nam odobrava pauzu, a zatim sve poziva u knjižnicu skvota na izlaganje o temi – kompostni WC.

U međuvremenu razgovaramo s Višnjom, arhitekticom koja se mimo svoje prvotne vokacije posvetila i permakulturi. „Arhitektura prečesto uređuje ambijent samo za biranu skupinu korisnika, izostavljajući sve ostale, kao i sav okoliš, ili to čini formalno. Permakultura polazi od upravo suprotnog stajališta, i kudikamo je društveno primjerenija, ne tek u aspektu odnosa prema prirodi. No posebna vrijednost je naša suradnja u kojoj svatko daje ono što može i svatko neprestano uči. Poštivanje i konstruktivnost ne tiču se tu samo relacija spram prirode, nego i društva“, rezolutna je Višnja.

U knjižnici se okupljamo zapravo stoga da bismo mogli lakše vidjeti prezentaciju na laptopu. Nižu se pravila i principi izrade komposta od ljudskog ekskreta. Ključna je činjenica da naš rod s gađenjem odbacuje čitavo bogatstvo biljnih hranjiva umjesto da ih prerađuje i vraća u prirodu.

„I ne samo to“, upozorava Lora, „jer mi smo jedina živa vrsta koja svoj izmet i mokraću odbacuje u pitku vodu.“ To je moguće ispraviti kompostiranjem, a glavni zgoditak u takvoj priči je informacija da – predrasudama usprkos – pripadajući aranžman uopće ne zaudara. Naravno, isključivo u slučaju da se postupa ispravno, vodeći računa o tretmanu odlaganih slojeva i razvoju mikroorganizama koji ih prerađuju.