Hrvatski građevinski sektor opet raste ali uz nove probleme

Već uobičajene vijesti o rastu građevinskog sektora u Hrvatskoj dopunjene su sredinom travnja najnovijim ohrabrujućim statistikama. Službeni podaci tako otkrivaju da je u 2017., ako se uspoređuju samo kretanja u prva dva mjeseca svake godine, ostvarena najveća predviđena vrijednost građevinskih radova od predkrizne i rekordne 2006. godine. Štoviše, realizirana je i tzv. povijesno najveća vrijednost radova na zgradama, tj. visokogradnji koja dobiva sve veći broj građevinskih dozvola. Ali, u razgovoru s nekolicinom istaknutih osoba iz dotične branše, saznali smo da statistike i ovaj put donekle zavaravaju, bez obzira na hvalevrijedne trendove u pojedinim segmentima.

Prepolovljeni prihodi

„Rast ipak nije takav kakvim se prikazuje, nažalost", rekao nam je Mirko Habijanec, predsjednik uprave poduzeća Radnik iz Križevaca. Prema njegovu viđenju, može se govoriti o laganom oporavku sektora, s tim da je situacija još uvijek u suštini daleko od one predkrizne. „Konjunktura je u Njemačkoj, a ne kod nas, pa nam zato i dalje tamo odlaze mnogi kvalificirani radnici. To prije sedam-osam godina nije bio slučaj, ne samo zbog toga što još nismo bili u EU. A ne znam ni kako bismo se mogli oporaviti tako brzo, uzme li se u obzir da je građevinski biznis u posljednjih sedam godina ovdje izgubio do 50 posto prihoda i gotovo 70 tisuća radnih mjesta. Znate, prije krize se bilježilo oko četiri milijarde eura prihoda, a sad smo na približno dvije.“

Problem radne snage

Habijanec objašnjava da se u RH danas grade uglavnom hoteli na Jadranu, i ponešto industrije u središnjoj Hrvatskoj: „No samo investiranje u turizmu ne može oporaviti čitav sektor. Ostalo je malo solventnih poduzeća, dok problem nedostatka radne snage država ne uspijeva riješiti. Trebalo bi da se, po uzoru na Njemačku, donese kvotni sustav u odnosu na Srbiju te Bosnu i Hercegovinu.“ A ono što posebno muči našeg sugovornika, jest činjenica da država ne kontrolira primjenu tarifa o plaćama iz kolektivnih ugovora. Manja privatna poduzeća isplaćuju radnike u velikoj mjeri „na crno", čime postaju nelojalna konkurencija većima, a to nije dobro ni za radnike. „Velike država lakše kontrolira“, dodaje Habijanec, „no pitam se kako je moguće da toga nema u javnom sektoru, a tolerira se u realnom.“

Njegov kolega Zlatko Sirovec, direktor zagrebačkog poduzeća Tehnika, slaže se s konstatacijom da u Hrvatskoj više uopće nema dovoljno firmi koje su u stanju odraditi zahtjevnije poslove u građevinarstvu. „U ovoj godini neće nedostajati posla, krenulo je i s niskogradnjom, vidim to po pritisku investitora na nas izvođače, da predamo ponude. Ali, koliko nam je ostalo tvrtki za niskogradnju? Viadukt je u problemima, nažalost, a bili su jedini hrvatski predstavnik u konzorciju za Pelješki most. Premda je perspektiva oko količine posla danas bolja negoli je bila prije koju godinu, očito je da se neki loši efekti recesije neće moći nadoknaditi. Vrlo brzo morat ćemo početi uvoziti radnu snagu, i bit će posla, ali Hrvatsku više neće graditi Hrvati“, izravan je Sirovec.

Manje pomorskih radova

Konačno, porazgovarali smo i s Nikšom Musulinom, članom uprave poduzeća Pomgrad Inženjering iz Splita, inače dijelom austrijskog Strabaga. Pomgrad Inženjering je specijaliziran, međutim, za pomorske ili porječne radove – na marinama, infrastrukturi, itd. A takvih će projekata u Hrvatskoj ove godine biti manje nego prethodnih, pa ova splitska firma neće osjetiti blagodati relativnog rasta u sektoru. Kao što nam je rekao Musulin, ta vrsta investicija odvija se ciklički, kroz nekoliko godina, pri čemu se u ovom času bilježi donji dio pripadajuće krivulje. Veći broj dozvola u sektoru, pojasnio nam je i on, odnosi se gotovo isključivo na spomenute jadranske hotele.

No, poslovne Strabagove jedinice strogo su odijeljene po tipu djelatnosti, kako saznajemo, i nema mogućnosti za svaštarenje koje bi zacijelo oborilo kvalitetu izvedbe. S druge strane, za takvom bi prilagodbom mnogi posegnuli, zbog elementarnog preživljavanja na tržištu. „Ipak, nadamo se da i za naš segment poslovanja ubrzo dolazi rast u investiranju, jer realnih potreba za to svakako ima. Razlog za pad je ciklička narav te vrste ulaganja i razvoja, objektivni nedostatak većih projekata u pomorskoj gradnji, kao i niz promjena u Vladi RH s kraja 2015. godine. No sad već imamo srednjoročne najave koje upućuju na dogledni povratak investicija, pa vjerujemo da će stvari opet krenuti nabolje i za nas“, izjavio je Nikša Musulin za DW.