Hrvatski turizam uništava samog sebe
9. travnja 2019
Uoči nove turističke sezone, koja na velikom dijelu hrvatske obale Jadrana počinje s Uskrsom, pristižu i upozoravajući signali o negativnim posljedicama ekspanzije te djelatnosti. Najprije se istaknula vijest o odgodi tradicionalnih dana kamenica u Stonu zbog zagađenosti Malostonskog zaljeva fekalnim bakterijama. Kao što je utvrđeno, razlog je sve izrazitiji rast broja turističkih kapaciteta sa septičkim jamama u okolišu te izuzetno osjetljive uvale.
Dani kamenica potom su ipak održani, s izvjesnim ograničenjima oko pozicija s kojih su školjke ubrane, no prijetnja nije zaboravljena. Prije bi se moglo reći da je sve prisutnija svijest o stalnoj budućoj opasnosti istog tipa. Zatim se u javnosti proširio glas iz njemačkih medija o „ludilu kruzera" koje ugrožava komunalnu infrastrukturu, kao i društvenu te socijalnu svakodnevicu žitelja izloženijih hrvatskih gradova. Primijećeno je i da šira zajednica nema niti približnu korist od masovnih posjeta turista na krstarenju, u odnosu na spomenute štete.
Što se tiče ekološke problematike, indikativna je bila jedna izjava biologa Nenada Jasprice iz dubrovačkog Instituta za more i priobalje. „Ili vrhunska kamenica ili turizam – jedno s drugim ne ide“, rekao je Jasprica, i time podcrtao ključni paradoks današnje turističke industrije u Hrvatskoj. Turisti bi trebali dolaziti u RH upravo zbog kamenica i slične ekskluzivne ponude kao mamca za njihovo interesiranje. Ali, već broj turista u sadašnjim okolnostima uništava tu istu školjku, kao i druga hrvatska blaga, ne samo ekološka.
Nagradno pitanje – koliko košta zaštita?
Ivo Kunst iz Instituta za turizam u Zagrebu sklon je ovaj kompleks problema podijeliti na dvije cjeline. Kamenice i fekalno zagađenje na jednu stranu, a kruzerska opsada na drugu. „Uputio bih na tri smjera mogućeg djelovanja. Prvo, strateško planiranje sektora, te predviđanje rizika bilo koje razvojne odluke, trebalo je prepustiti znanstvenicima. Pa nas onda posljedice ne bi mogle tako zateći u čudu“, rekao nam je Kunst.
Drugo, on smatra da bi se nakon toga morale uskladiti i politike na različitim razinama: “U slučaju najezde kruzera posrijedi je nesuradnja ministarstava pomorstva, prometa i infrastrukture, zatim turizma, te naposljetku i kulture. Na razini gradova svjedočimo nesuradnji turističke zajednice, hotelijera, lučke uprave, gradskih vlasti. Kruzeri se isplate npr. lučkoj upravi, ali se pokazuje kako prihod nije dovoljno visok da bi smanjio šire loše efekte."
Treći smjer po Kunstu jest politika cijena, jer bi se lako moglo urediti da pristajanje kruzera u kolovozu, primjerice, košta 100 tisuća eura, a u prosincu dvije tisuće. Ili, posjeta Plitvičkim jezerima u žiži sezone mogla bi se naplaćivati i na stotine eura, a vansezonski svega 10 eura. „Ali, što se tiče zagađenosti mora ili Plitvica fekalijama, tome se mora pristupiti drukčije. Problem bi se mogao riješiti adekvatnim infrastrukturnim sustavima, pročistačima i sličnim. Nagradno pitanje glasi, međutim - koliko to košta“, rezonira Kunst.
Javna uprava u službi nekretninskih mešetara
„To sebi možda mogu priuštiti nordijske zemlje“, nastavlja on, „a mi vjerojatno ne. Pa moramo tome pristupiti drukčije. Malostonski zaljev je pod još većim pritiskom ispusta u Neumu, negoli u samom Stonu, a s Bosnom i Hercegovinom se očito ne dogovaramo o rješenju. Ali nemojmo se zavaravati – mi taj isti problem s rastućim brojem septičkih jama ne uspijevamo riješiti niti na Plitvicama. Ako nositelji javne vlasti ne reagiraju, ne možemo ništa. Ta jedan Dubrovnik nakon kiše nema niti pitku vodu, da ne govorimo o široj problematici".
Ivo Kunst naveo je staru činjenicu o dubrovačkom vodocrpilištu. Oborine ispiru obližnji nesanirani deponij smeća, pa se kroz podzemne vodotoke zagađuje sam izvor Omble. No riječ je o gradu i županiji koji svejedno puštaju turizam „s lanca“, o čemu nam je ponešto za ovu priliku rekao i Đuro Capor, koordinator nevladine inicijative 'Srđ je naš', već godinama posvećene obrani javnog interesa u Dubrovniku.
Capor je napomenuo kako su upravo usvojene izmjene županijskog plana koje dopuštaju tisuće novih turističkih kreveta. A već sad tamo nedostaje radnika, uz nesnosne gužve i prometne čepove te česte havarije kanalizacijskog i elektroenergetskog sustava koje onemogućuju prihvatljivo življenje postojećim radnicima i njihovim obiteljima. „Prostorno planiranje i urbanistički akti očito služe mešetarsko-nekretninskim apetitima klijenata i ortaka stranaka na vlasti“, zaključuje ovaj ugledni aktivist.
Novi rizični deponij u Dubrovniku
On kao primjer saveza između vlasti i nekretninskih mešetara navodi jednu također nespornu činjenicu. Sve glavne stranačke središnjice u Hrvatskoj i Dubrovniku, dakle, podržale su projekt golemog privatnog „golfograda“ na brdu Srđ iznad grada. Nijedna mu se nije usprotivila, usput tolerirajući očite nezakonitosti, ili ih producirajući i sama. Nisu se obazirale niti na sudska pobijanja državno-administrativnih rješenja u korist golferskog projekta. Bez obzira što su ga ona prolongirala na danas već 13 godina borbe oko nekoliko stotina hektara najbližeg neizgrađenog zemljišta uz Dubrovnik.
„Što se tiče Malostonskog zaljeva, pritisak političkih moćnika iz općina Ston i Dubrovačko primorje rezultirali su smanjenjem razine njegove zaštite. Ono što je ostalo skriveno upravo iza interesa školjkara, deklarativno isticanog, jest da su se u zaljev uvukli i sadržaji poput turističke zone Duba Stonska“, rekao je Đuro Capor za DW. I dodao kako se u neposrednoj blizini iste uvale planira gradnja županijskog centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje o kojem smo, inače, na ovom portalu pisali prije godinu dana.
Točnije, planira se novi dubrovački deponij nad tamošnjim drugim ekološki izuzetno osjetljivim područjem. Ukupno, perspektiva baš i ne daje nadu da se Hrvatska neće ubuduće još češće susretati s problemima kao što su onečišćene školjke ili kolapsi gradova uslijed invazije gostiju. Jer turizam se nastavlja prepuštati najagresivnijim vidovima tržišta. Sasvim je osnovana bojazan da bi utoliko mogao fatalno ugroziti i samog sebe, a lako je pretpostaviti kakve bi to dodatne posljedice izazvalo.