I Hrvatska ima tvornice laži, a birači ih vole

Tako je na hrvatskom dijelu Facebooka među simpatizerima lijevih opcija nedavno zaživjela tvrdnja da je predsjednica Kolinda Grabar- Kitarović u svojim govorima citirala riječi Ante Pavelića, iako se više puta nedvosmisleno odredila prema NDH. Isti je dio aktivista, iritiran opsegom obilježavanja godišnjice stradanja Vukovara, na društvenim mrežama dijelio tekst marginalnog srbijanskog portala prema kojem je, između ostalog, liječnica Vesna Bosanac određivala koji ranjenici trebaju biti pogubljeni na Ovčari. Simpatizeri desnice pak godinama primjenjuju isti obrazac difamiranja protivnika izmišljanjem obiteljske prošlosti pa se čini da je svaki lijevi političar ili kritičniji novinar imao komunističku prošlost, pogrešnu genetiku ili oca koji je sudjelovao u partizanskim zločinima; čak i ako je otac rođen godinama nakon 2. svjetskog rata.

Stabilni izvori loših informacija

Hrvatska je prilično jaka u plasiranju lažnih vijesti u javnost, govori za Deutsche Welle stručnjak za političko komuniciranje Krešimir Macan.  Iz izbornih kampanja izdvaja laž o bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću koja je lansirana za potrebe izbora koje je izgubio od aktualne predsjednice. „Govorilo se da je njegov otac naredio pokolj fratara na Širokom Brijegu. Takve dezinformacije se najčešće šire s desne strane. Tamo imamo velik broj portala bez utjecaja, ali mogu biti izvor trash vijesti. Sve je to krenulo s portalom Dnevno. U jednom trenutku su dosegli svoj vrhunac, a sad su stabilan izvor loših informacija. Dobili su konkurenciju u malim portalima koji prepisuju i iskrivljuju. Nemaju impresume, nisu članovi novinarskih udruga i nije ih moguće podčiniti hrvatskim pravilima. Možete jedino podnijeti kaznenu prijavu pa neka se policija s njima bavi."

Politički analitičar i konzervativac Mate Mijić potvrđuje da je fenomen lažnih vijesti naglašen u posljednja tri izborna ciklusa. „Postoje stranački portali na kojima se generiraju, ako ne lažne, onda već prilično nategnute vijesti u kojima se obično metu povezuje sa stranim centrima moći ili joj se izmišlja obiteljsku pozadinu. Rastom društvenih mreža i dolaskom u trend memova (slika pretežno humoristične naravi koje se rapidno šire internetom, op. a.), došli smo u situaciju da ljudi konzumiraju sve kraću i površniju formu. U tim je okolnostima puno lakše plasirati te lažne vijesti. Prosječan korisnik ne provjerava informacije koje su mu servirane. Ljudi to automatski dijele.“ Kao primjer ovakvog ponašanja Mijić navodi brojne grafike na temu aktualnog pape. „Lijeva i desna strana političkog spektra vrlo vješto manipuliraju s izjavama pape Franje koji većinu tih stvari koje možete vidjeti na Facebooku nikada nije izjavio.“

Zlonamjerno plasirane dezinformacije zanemaruju razum i potpuno su usmjerene prema izazivanju emocionalne reakcije. Dio odgovornosti, smatra Mijić, snose i mainstream mediji. „Hrvatski ne zaostaju za zapadnim medijima. Pokazalo se od rata u Iraku do izbjegličke krize u Europi da su i mainstream mediji imali svoju agendu povezanu s političkim elitama. Svjesno ili nesvjesno su plasirali poluinformacije. Navikli su građane na to pa oni sada te poluinformacije konzumiraju iz različitih, njima simpatičnijih, izvora. Dakako, mainstream mediji imaju i kvalitetan sadržaj."

Od stranačkih aktivista do besposlenih

Tko zapravo stoji iza profila koji lažima zagađuju društvene mreže? Napadi su, smatra Macan, ponekad organizirani, a ponekad se radi o slobodnim strijelcima. Organizirani napor se uočava u vrijeme referenduma ili izbora, a individualni aktivisti nastupaju između tih ključnih trenutaka. „Puno je pojedinaca, a kad se puno malih složi…"

Među pojedincima su, objašnjava Mijić, oni koji su nezadovoljni vlastitom strankom ili oni koji pokušavaju podmetnuti drugima i tako koriste svoje slobodno vrijeme i kreativnost. „Kako je u Hrvatskoj puno nezaposlenih, dobar dio to radi iz zabave. Nažalost, i ozbiljne vijesti u Hrvatskoj ponekad podsjećaju na sarkazme ili zafrkanciju, medijska scena je sama sebe degradirala na mamac za klikove. Mediji će morati naći način da jednostavnije, brže i zanimljivije komuniciraju provjerene informacije ili će i dalje gubiti utjecaj i utopiti se u masi gluposti na internetu“, kaže ovaj politički analitičar.

Političari su dio računice, jer na scenu ne donose kvalitetan sadržaj, dodaje Mijić. „Lijevo ili desno su samo folklor, a ocrnjivanje protivnika je postalo glavni alat djelovanja. Uvijek je tako kada se nema što ponuditi, nema ideja ni ideološke profilacije." Mijić zastupa tezu kako hrvatskoj politici treba više ideologije, a manje stranačkih politika koje se oblikuju prema aktualnom vođi. Nepostojanje unutarstranačke demokracije, loš rad stranačkih institucija i autoritarnost se tako, objašnjava, preslikavaju i na državu kada ta stranka osvoji vlast.

Populizam i emocije vs. činjenice

Ivan Pernar, aktualni saborski zastupnik, na scenu je donio neviđene populističke poteze većinom kanalizirane kroz njegovu Facebook stranicu na kojoj često objavljuje pisma sljedbenika. U tom nekritičkom posredovanju prema javnosti plasiraju se brojne neprovjerene informacije; od lansiranja optužbi na račun drugih političara i javnih osoba do objava u kojima se „dokazuje“ štetnost cijepljenja. Zaštićen zastupničkim imunitetom govori ono što ljudi žele čuti, bez obzira na cijenu koju će u konačnici društvo platiti.

„Država, stranka, ljudi koji drže do reda ne smiju dopustiti da laži ostanu nekomentirane i nedemantirane. Kažete da se manipulira emocijama i da činjenice nisu bitne. One nisu nikada bile bitne, jer da su bitne, mnogi drugi ljudi bi bili izabrani i donosile bi se drugačije odluke. Na ljude koji odluke donose na bazi emocija puno lakše utječete nego na one koji misle svojom glavom, jer oni već imaju svoj stav", komentira Krešimir Macan i priznaje da je kao stručnjak za političku komunikaciju svojim klijentima savjetovao da zaigraju na kartu emocija. „Uvijek. Onaj koji igra na činjenice – gubi. To je bitka za um i srce, ali prvenstveno srce. Ako vas ljudi 'lajkaju', nije im bitno zašto i glasaju za vas. Ako idete s činjenicama, dosadni ste. Ali ako održite vatreni govor poput Pernara, svi će reći da pričate gluposti, ali imate muda. I uvijek će naći opravdanje da vas podrže.“ 

Domoljubi ne lažu

Naš drugi sugovornik, Mate Mijić, odbija se baviti Pernarom i općenito kaže da su velike stranke stvorile prostor za takve pojave. „Kada imate kvalitetne stranke desnog i lijevog centra, liberalne stranke, a one imaju sadržaj i ispunjavaju obećanja, onda ne postoji prostor za bilo kakve ekstreme. Ljudi koji su gubitnici tranzicije i globalizacije, imaju određene strahove koje je mainstream odlučio ignorirati, proglašava ih neobrazovanima i zaostalima. Birači neće moliti stranke da se bave s njihovim strahovima, već će se okrenuti drugima koji govore ono što žele čuti. Na zapadu su milijuni ljudi ignorirani pa pronalaze druge opcije koje ponegdje dolaze i na vlast. U pravilu te platforme imaju dobru dijagnostiku, ali ne nude konkretna rješenja“, kaže Mijić o fenomenu koji okrupnjava na društvenim mrežama.

Bitka, tvrdi Macan, nije unaprijed izgubljena. Važno je reagirati i dezinformacije demantirati i znati kome taj demanti uputiti. Spominje tako da je kardinalna greška Hillary Clinton to što je Donalda Trumpa ocrnjivala pred svojim, a ne njegovim biračima. „Uzmite primjer porezne reforme. Ako kažete da opet povećavaju plaću bogatima, a siromašnima nisu dali i ako to zaživi – gotovo je. Nije bitno radi li to vlast ili opozicija, jer obje su često koristile takve metode. Tko se mača laća, od mača pogiba. Uspavane vlasti pogibale su od vlastitih alata koje su svojevremeno koristile; pupulizma i dizanja naroda. Ali kada je trebalo isporučiti rezultate, nisu ih imali pa su nastavili manipulirati. Sanader je u tome bio vrhunski. Na kraju su dobili razočaran narod koji je spreman ići s novim populistom. Zašto? Zato jer je lakše vjerovati da će se dogoditi čudo, nego napraviti čudo", kaže Macan.

„Istina nikoga ne zanima, sve zanima dojam“, potvrđuje  Mijić. „Ali, ako želite biti odgovoran u politici, trebate dojam temeljiti na činjenicama. Svatko tko se naziva domoljubom ne može svjesno lagati narod. I kvalitetan dojam može biti kreiran na kvalitetnim politikama i činjenicama. To odgovorni političari rade. Forma mora biti bazirana na sadržaju. Ako ga nema, dobijete situaciju kao u Hrvatskoj", zaključuje Mijić.