I jedan BMW teško može bez dijelova iz Ukrajine

U gotovo svim njemačkim vozilima, od Mercedesa, BMW-a i Volkswagena s njegovim markama Porsche ili Audi pa do teretnih vozila jednog MAN-a je do sad upravo iz Ukrajine bio ugrađivan jedan važan dio: stablo električnih kablova. Bili to brisači, računalo vozila ili lampica za šminku, nema tih novaca da se plati radnik koji bi kroz auto povlačio i do osam kilometara električnih vodova. To se radi serijski za pojedini model automobila i u montaži treba onda samo priključiti trošilo na žicu koja je već tu.

Dvije su zemlje bile specijalisti u proizvodnji takvih kablova za europske automobile: Tunis - i Ukrajina. Među proizvođačima u Ukrajini je i njemačka tvrtka iz Nürnberga Leoni koja je na jugozapadu Ukrajine imala dvije tvornice s više tisuća zaposlenih. S druge strane, tvornice automobila nisu željele imati niti neku zalihu tih dijelova: ne samo da to nije posve jeftino, nego i teško po šezdesetak kilograma za jedan automobil i komplicirano skladištiti. A u ovom ratu je i isporuka - praktično stala.

To znači da je i jedan BMW već na početku rata morao reducirati svoju proizvodnju, a i svi ostali proizvođači su prisiljeni učiniti isto. Koncern VW je nešto od onoga što mu je stizalo iz Ukrajine počeo proizvoditi u pogonima na istoku Njemačke, ali to neće biti dovoljno za pun pogon.

Manje važni kao tržište, ali izuzetno važni kao izvor

To ne pogađa samo zvučna imena svijeta automobilizma, nego se lančanom reakcijom prenosi na čitav spektar liferanta za automobilsku industriju: narudžbe moraju biti stornirane jer ni vozilo ne može biti proizvedeno. Kad će proizvodnja opet krenuti - i hoće li još uvijek trebati taj dio, to više nitko ne može sigurno reći.

Nisu samo njemačke tvrtke imale pogone u Ukrajini: među najvećim stranim ulagačima je na primjer i japanska Fujikura ili francuski Nexans. U kakvom su stanju te tvornice stranih tvrtki nakon ruske agresije, to ne znaju točno niti u središtima tih kompanija.

A onda su tu i pogoni u samoj Rusiji. Kad je riječ o automobilskoj industriji, ta golema zemlja je zapravo minorno tržište: 2021. je tamo ukupno prodano 1,7 milijuna vozila, što je manje nego na primjer u Brazilu ili Indiji. Kad je riječ o njemačkim vozilima, udruga VDA tu navodi oko 35.600 prodanih vozila u Rusiji i oko 4.100 u Ukrajini, a vozila koja su i prodana u Rusiji u pravilu dolaze i iz pogona koje njemački proizvođači imaju u toj zemlji. Hoće li Putin ispuniti svoju prijetnju i oduzeti zapadnim tvrtkama njihove pogone u toj zemlji kao odgovor na gospodarske sankcije, o tome njemačke tvrtke ne žele ništa govoriti niti nagađati. Ali posve je izvjesno da će trgovinski odnosi biti trajno poremećeni, bilo zbog drugačijeg odnosa prema Rusiji, bilo zbog ratnih razaranja u Ukrajini.

Pouka novog doba

To se odnosi i na važne sirovine za automobilsku industriju: Njemačka pokriva 44% svoje potražnje nikla ponudom iz Rusije, a stiže i većina paladija za katalizatore automobila. Važne sirovine su do sad stizale i iz Ukrajine: manje je poznato kako je to zemlja koja je jedna od najvećih isporučitelja neona. Taj plemeniti plin možda prvo povezujemo sa starim "neonskim" rasvjetnim cijevima, ali on je izuzetno bitan i za proizvodnju lasera. A bez lasera na primjer nema niti nove i veće europske proizvodnje čipova.

"Iskustvo sad s Rusijom i Ukrajinom pokazuje da svaka, pa i automobilska industrija, daleko više mora misliti na diferencijaciju izvora onoga što joj treba. To se još više odnosi na Kinu gdje jedan koncern kao što je Volkswagen ostvaruje 40% svog ukupnog prometa", smatra Stefan Bratzel iz Centra za menadžment u automobilskoj industriji. Jer i ovaj rat i sankcije su stvorili izazove o kakvima je još donedavno jedva tko i razmišljao.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu