Integracija u Njemačkoj je još i dobra

Multikulturalnost je mrtva, smatra Ruus Koopmans. Taj nizozemski sociolog i stručnjak za istraživanja migracija kaže ono što zagovornici njemačke kulture dobrodošlice ne žele čuti. U nedavno objavljenoj knjizi "Asimilacija ili multikulturalnost" on zaključuje kako loša integracija muslimana nije prvenstveno rezultat diskriminacije većinskog društva nego nedostatak volje useljenika da se asimiliraju. On je istražio nizozemski i njemački pristup integraciji stranaca i došao do zapanjujućih rezultata.

Koopmann je došao do zaključka da Nizozemska od useljenika znatno manje zahtjeva. Nizozemsko državljanstvo se dobiva relativno brzo, zahtjevi za poznavanje jezika su manji, a dvojno državljanstvo nije problem. Broj nezaposlenih i o državi ovisnih migranata u Njemačkoj je dvostruko veći od osoba koje nemaju migrantsko porijeklo. Ali u Nizozemskoj je četiri puta više nezaposlenih, a deset puta više ljudi ovisi o socijalnoj pomoći. I u Nizozemskoj, za razliku od Njemačke, daleko više migrantske djece napušta školu. U to se uklapa bolji rezultat u Njemačkoj kada se govori o kriminalističkim statistikama i stvaranju geta u gradovima.

Ovakvi rezultati se poklapaju i s aktualnom studijom zaklade Bertelsmann koja potvrđuje dobre integracijske rezultate u usporedbi s drugim zapadnoeuropskim zemljama, posebno na tržištu rada. To važi posebno za period prije izbjegličke krize. Prema rezultatime ove studije, 73 posto djece rođene u Njemačkoj, čiji su roditelji muslimani, odrasta tako da im je njemački jezik na prvom mjestu. Također je porastao i broj migrantske djece s većim stupnjem obrazovanja.

Marama kao prepreka za radno mjesto

"Prema rezultatima navedene studije, 80 posto Nijemaca nema ništa protiv da mu susjedi budu muslimanski migranti", izjavio je za DW direktor zaklade Bertelsmann Stephan Vopel. Nijemci daleko veći problem imaju s muslimanima koji svoju religioznost javno iznose u svakodnevnom životu. Vopel kaže da je na tržištu rada posebno teško ženama koje nose maramu.

Otkako je Njemačka 2015. godine otvorila svoje granice za izbjeglice, Sjevernoafrikanci koji su došli u Njemačku su se posebno koncentrirali na njemačku saveznu zemlju Nordrhein-Westfalen (NRW). 80 posto njih živi u NRW-u, od toga veliki broj u Düsseldorfu.

Nakon seksualnih napada u novogodišnjoj noći 2015. u Kölnu je nazočnost policajaca u düsseldorfskoj četvrti Oberbilk, koju inače zovu i „Mali Maroko" znatno povećana. Ova četvrt je dugo vremena smatrana sastajalištem kriminalaca. Vlasnici marokanskih radnji koji već dugo vremena žive u Düsseldorfu su i sami znali zvati policiju. „Oni ne žele raditi", kaže jedan stariji čovjek porijeklom iz Maroka: „Kada vide neki par da se ljubi na ulici, da se pije alkohol, na što nisu navikli, postaju agresivni."

Samo prošle godine je u velikim racijama registrirano oko 2.500 osumnjičenih osoba. Radi se o više od 4.000 kaznenih djela. U međuvremenu se situacija smirila, ali primjer Düsseldorfa pokazuje koliko su različite analize o stupnju integracije useljenika u Njemačkoj. I to samo zbog toga što je davne useljenike, ratne izbjeglice, useljenike koji su pobjegli iz svojih zemalja zbog siromaštva, muslimane, kšćane i druge ateiste skoro nemoguće uspoređivati u njihovoj želji za integracijom i sposobnosti za asimilaciju