"NATO želi dijalog s Rusijom"

Deutsche Welle: Vijeće NATO-Rusija ponovo zasjeda ove srijede (20.4.) nakon skoro dvogodišnje stanke. NATO je prekinuo kontakte s Rusijom 2014. zbog aneksije Krima. Ruska novinska agencija Interfax prenosi navode iz Ministarstva vanjskih poslova u Moskvi da je ovaj postupak bio pogrešan i da je došlo do pogoršanja situacije. NATO je to, navodno, uvidio i predložio nastavak dijaloga. Je li Sjevernoatlantski savez zaista pogriješio prije dvije godine?

Wolfgang Ischinger: Posljednje što nam je potrebno u ovoj situaciji koja je najopasnija nakon završetka Hladnog rata je razmjena argumenata u svrhu propagande. Točno je, u tome je rusko Ministarstvo u pravu, da suspenzija rada Vijeća NATO-Rusija 2014. godine nije bio zvjezdani trenutak diplomacije. Osobno sam sudjelovao u izradi akata kojima je to Vijeće uspostavljeno tokom devedesetih godina prošlog stoljeća. Naša namjera je bila da uspostavimo tijelo koje će djelovati upravo u kriznim situacijama.

Proteklih dana je dva puta došlo do takozvanih "close encounters", bliskih susreta ruskih vojnih zrakoplova s jednim američkim avionom i jednim američkim razaračem. Pogrešno pritisnut gumb u tom trenutku može dovesti do ogromnih posljedica i eskalacije.

Zbog toga je važno da se Vijeće NATO-Rusija baš sada sastaje. Da sam ja netko tko odlučuje, mislim da bih prvo radio na tome da 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, postoji aranžman u svrhu kriznog menadžmenta. Ruski časnici i njihovi kolege sa Zapada moraju se zajednički pobrinuti da se izbjegnu mogući nesporazumi. To je neophodno i zbog toga izričito podržavam to što Vijeće NATO-Rusija ponovo počinje s radom.

Vjerujete, dakle, da bi Vijeće NATO-Rusija moglo spriječiti incidente poput ovog posljednjeg u Baltičkom moru.

Sigurno je da ovo Vijeće samo to ne bi moglo. Ali bi ono trebalo sebi postaviti u zadatak da odluči koje osobe moraju biti u kontaktu i sjediti zajedno. Ono što nam je potrebno je zajednički krizni štab.

Zbog čega se Rusija kratko uoči ponovne sjednice Vijeća upušta u ovakve incidente poput prelijetanja američkog ratnog broda u Baltičkom moru?

Kada gledate ove stvari, one iz kuta Zapada izgledaju drugačije nego iz kuta Rusije. Možemo reći da je potpuno isto kao i gledanje na to što se dogodilo na Krimu ili na istoku Ukrajine. U ovom slučaju Rusija tvrdi da NATO, odnosno SAD i Zapad, pogoršavaju situaciju naoružavanjem na svojim istočnim granicama. Mi možemo reći kako stvari stoje potpuno suprotno, ali se moramo suočiti s tim da dvije strane imaju različita shvaćanja događaja. Kako u ovoj situaciji NATO-u može poći za rukom da vodi dvostruku strategiju? Da s jedne strane, zbog zbivanja u Ukrajini, našim partnerima na istoku Europe pruži sigurnosna jamstva, koja oni s pravom traže, a da, s druge strane, ruskoj strani vjerodostojno uputi signal da ona nema razloga za strah od Zapada.

Na dnevnom redu predstojećeg susreta su prvenstveno dvije teme: Ukrajina i Afganistan. O čemu se, prema Vašem mišljenju, mora razgovarati?

Od Vijeća NATO-Rusija, koje ni u prošlosti nažalost nije igralo neku ozbiljniju političku ulogu, ne možemo očekivati više nego što ono može pružiti. Ono je diplomatska veza, instrument za uspostavu kontakta. Ono neće na svojoj prvoj sjednici nakon duge pauze biti u prilici donijeti bilo kakvu operativnu odluku u trenutku najteže krize u novijoj povijesti. Ukoliko smijem izraziti bilo kakvu nadu kada je riječ o Ukrajini, onda se nadam da će NATO i Rusija razmotriti pitanje: Kako uspostaviti modalitete planiranih izbora na istoku Ukrajine da bi ti izbori bili pošteni i u skladu s međunarodnim standardima? Prvenstveno separatisti na istoku često sprječavaju rad misije OESS-a na terenu. Ako je to tako, zašto se onda s Rusijom ne bi moglo razgovarati da OESS tijek događaja na istoku Ukrajine prati s ruskog teritorija?

Kakav signal priželjkujete od ovog susreta u Bruxellesu?

Želim da ne samo Zapad, nego i Rusija ponovno otvaranje ovog kanala za razgovor vide kao potvrdu temeljnog načela strategije Zapada koja glasi: NATO je odlučan da zaštiti države članice i njihov teritorij, a spreman je za otvoren i sveobuhvatan dijalog s Rusijom u svrhu partnerskih odnosa. NATO ne želi da se u Europi uspostavi nova granica između Istoka i Zapada, koja bi prolazila 1.000 kilometara istočnije od stare, one koja je presijecala Njemačku. Želimo prevladavanje te granice. Zbog toga nam je potreban dijalog s Rusijom. Moramo ići korak po korak na putu koji će dovesti do redukcije otrovne propagande koja je usmjerena protiv druge strane, do redukcije simboličnih i prijetećih vojnih poteza. Zapad to ne može sam, Rusija mora surađivati na tome. Možemo odaslati signal da smo spremni na uspostavu povjerenja i na dijalog, ujedno se nadati da će taj signal ponovnog početka razgovora u ovom Vijeću biti na taj način prihvaćen i u Rusiji.

Wolfgang Ischinger je njemački pravnik i diplomat, bivši državni tajnik u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova i bivši veleposlanik Njemačke u Washingtonu i Londonu. Od 2008. rukovodi radom Konferencije o sigurnosti koja se održava u Münchenu.