Islamski vjeronauk i u njemačkim školama

U brojnim njemačkim školama već se dulje vrijeme uči o islamu, ali dosad su to uglavnom bila predavanja informativnog karaktera. Od ove školske godine učenici će moći pohađati sate na kojima će učiti o vrijednostima i normama islamske vjere.

Ono što se dosad zvalo "nastava o islamu", sada se zove "nastava islamske religije" i redovan je predmet u brojnim školama savezne pokrajine Sjeverna Rajne Vestfalije. Izdan je i udžbenik koji je, prema riječima izdavača, "prvi udžbenik islamske religije u Njemačkoj".

Toj tvrdnji protivi se Michael Kiefer, znanstvenik koji se bavi proučavanjem islama: "Držim da je riječ o marketinškom potezu izdavača. U posljednje vrijeme izdano je mnogo udžbenika koji o islamu također govore iz perspektive vjere."

Ilustracije kao dodatak sadržaju

Nova knjiga, nazvana "Zajedno na putu", od prethodno izdanih ne izdvaja se sadržajem, nego bogatim ilustracijama.

""To je kod udžbenika za prvi i drugi razred osnovne škole vrlo važno, jer ne treba zaboraviti da učenici u prvom razredu još uvijek ne znaju čitati. Stoga su ilustracije doista bitne", kaže Kiefer.

Sara i Bilal, glavni likovi ove šarene knjige, vode učenike kroz stvarne životne situacije koje bi u što većoj mjeri trebale sličiti svakodnevici samih učenika-muslimana.

Ono što mi se posebno sviđa je dio koji se bavi drugim religijama. To je izvrsno napravljeno jer djeca tu mogu pronaći osnovne informacije o židovstvu i kršćanstvu. Ono što mi se, pak, ne dopada jest to što su Sara i Bilal predstavljena kao djeca doseljenika, roditelja koji su iz u Njemačku došli iz inozemstva", ocjenjuje Kiefer koji dodaje kako bi želio da islam nije predstavljen kao religija koja je došla izvana. Ne treba zaboraviti da je u Njemačkoj nedavno obilježena 50. godišnjica sporazuma o dolasku radnika iz Turske, što znači da ovdje sada živi već četvrta generacija muslimana.

Koliko modernog dopušta islam?

Autor i izdavač udžbenika Mouhanad Khorchide kaže kako je pokušao naći sredinu između tradicije i modernog islamskog nauka: "Namjera nam je bila stvoriti udžbenik koji će odgovarati cijeloj islamskoj zajednici. Dakle, pokušali smo zadržati dio tradicije, dio islamskog identiteta. I to je bio pravi izazov: pokušaj da se nađemo na pola puta između tradicije i modernog vremena."

Pritom je bilo potrebno napraviti i određene kompromise. Khorchide opisuje jedan od njih ovako: "Problematična je bila, na primjer, lekcija o pokrivanju maramom. Islamska zajednica očekuje da se učiteljicu na slici prikaže s maramom na glavi. Njemačka politika, međutim, ne dopušta da ih učiteljice nose. To smo riješili tako da na slikama prikazujemo isključivo učitelje, dakle muškarce."

Bog ili Alah?

Sarina i Bilalova majka kod kuće nose marame. U ilustracijama koje prikazuju javna mjesta muslimanke su prikazane s maramama i bez njih. Ovo je realnost s kojom se i sami učenici u životu susreću. To istodobno ostavlja učenicama mogućnost da same stvore svoj odnos prema pokrivanju maramom.

S druge strane, ta mogućnost ne postoji kod nazivanja boga imenom Alah. Riječ „Alah“, koja i ne znači ništa drugo nego bog, ne prevodi se, nego ostaje u izvornom obliku. "Dakle, je li Alah samo muslimanski bog? Štuju li kršćani nekog drugog boga?", pita se Lamya Kaddor, pedagoginja islamske kulture.

Kako god bilo, nastavni plan za ovaj novi predmet još uvijek nije gotov, a ministarstvo kulture Sjeverne Rajne Vestfalije korištenje udžbenika moći će odobriti tek nakon što on bude dovršen.