Istocna Njemacka - poticati djecu znaci poticati buducnost

Istocna Njemacka puna je proturecja. Nasuprot visokoj nezaposlenosti stoje moderna tehnoloska sredista. Premda se tamo radja vrlo malo djece, ima srazmjerno opskrbljenih vrtica i igraonica. 15 godina nakon prevrata, njemacka Organizacija za pomoc djeci "Kinderhilfswerk" provjerila je situaciju djece i omladine u Istocnoj Njemackoj.
Poticati djecu znaci poticati buducnost - to vrijedi osobito za nove Savezne zemlje, gdje je vec 15 godina natalitet u opadanju, kaze Iris Gleicke, zastupnica SPD-a i clan predsjendistva njemacke Organizacije za pomoc djeci. Ona smatra da se razlike u svakodnevici djece osjecaju vec i zbog toga sto na Istoku postoji veca praznina na trzistu rada nego na Zapadu Njemacke, pa puno vise roditelja ovisi o socijalnoj pomoci.Djeca osjecaju koliko roditelje opterecuje potraga za poslom, smatra Iris Gleicke. Joachim von Gottberg, iz iste organizacije, vidi na Istoku odrastanje jedne generacije za koju je gospodarska sigurnost iznimka: "Osim toga, kako kaze, gotovo cetvrtina djece odrasta u obiteljima u kojima vlada nezaposlenost, tu dakle ima i disciplinskih problema. Oni naime istovremeno, nemaju dojam da ce - ako se sada motiviraju, idu u skolu i uce - jednoga dana za to moci ubirati i plodove."

Doduse, situacija na Istoku nije posvuda i jednaka. Savezna pokrajina Saksonija se npr. ne mora sramiti u usporedbi s Bavarskon na polju obrazovanja. S druge strane, u medjuvremenu se posljedice krize u konjukturi osjecaju i u Zapadnoj Njemackouj. No, kako kaze von Gottberg, na Istoku se socijalna smamnjenja osjecaju jace: "Uslijed nedostatka posla, mnogi ljudi odlaze, pa se npr. u Brandenburgu biljezi pad broja djece koja se upisuju u skolu za 50 posto. To naravno dovodi do toga da se skole zatvaraju, sve se koncentrira u skolska sredista, te putevi do skole iznose i po 20 kilometara. Tu se i roditelji naravno brinu hoce li njihovo dijete to moci podnijeti."- kaze von Gottberg.

Uz opterecenu svakodnevicu djece i omladine na Istoku, dodaje se jos jedan problem: povlacenje pred televizor. Tako se jos vise potencira socijalna usamljenost i pasivnost, kaze von Gottberg iz Organizacije za pomoc djeci. On se sa svojim udruzenjem zalaze i za dobrovoljnu samokontrolu gledanja televizije, za vise medijske kompetencije na Istoku: "Na Zapadu je taj proces pristupa medijima vec dugotrajan, na Istoku je jos u zacetku. S obzirom na nezaposlenost mladih, taj vremenski faktor igra veliku ulogu. Uslijed prakticki nikakvih ponuda za slobodne aktivnosti, mladi nemaju gotovo nista cime bi se mogli baviti. Zato se djeci treba dobro pojasniti kako treba ophoditi s televizijskim programom, kako ga sortirati."

Zapravo bi trebalo o tome informirati skole i odrzavati nastavu na temu- mediji. No, sveobuhvatna situacija za djecu i omladinu na Istoku moze se poboljsati jedino uz gospodarski polet, a to je jasno i strucnjacima Organizacije za pomoc djeci.